Svećenik koji nije htio služiti liturgiju

Jedan grčki svećenik je ispričao istinitu priču:

“Jednom je bio svećenik koji nije želio služiti liturgiju jer je bio hladan zimski dan.Temperatura je bila 10 stupnjeva ispod nule i svećenik je znao da je jedina osoba koja će vjerojatno doći na službu – pjevač. Svećenik nije imao pojma o nauku Crkve o prisutnosti Trijumfalne crkve i o tome kako Božanska liturgija koristi živima i pokojnicima. S mukom se prisilio da ide u crkvu. Na putu do crkve neprestano je želio da pjevač ne dođe kako ne bi morao služiti i da može otići kući. Međutim, pjevač je ipak došao. Svećenik je na brzinu odradio Proskomediju (službu pripreme svetih darova tj. kruha i vina) i započeo božansku liturgiju. Ubrzo nakon toga stigli su neki biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te neki laici. Većina ih je sjedila u zborskoj sekciji i počela tako lijepo pjevati da je svećenik zaboravio na to koliko je ranije bio smrznut i usamljen. Cijelo mu je tijelo bilo toplo, a cijelo biće poput plamena…. Kad je ušao na mali ulaz, primijetio je da je crkva prepuna ljudi – većina poznatih – nije obraćao puno pažnje i samo je nastavio s Božanskom liturgijom. Kada je došlo vrijeme za posvećenje svetih darova, vidio je trojicu biskupa, blistavo odjevenih i sjajnih kako ulaze u Sveti oltar. Kleknuli su s njim i molili. Tada je svećenik vrlo oprezno ustao sa strahom, uzeo kadionicu i u sav glas rekao:

‘Osobito naša Presveta, Bezgrješna, Blagoslovljena i slavna Bogorodica i vazda Djevica Marija..”

Duša svećenika bila je zadivljena i ispunjena božanskom radošću. Mir i nebeska tišina, isihija, dominirali su njegovom nutrinom. Kad je došlo vrijeme za uzdizanje i podjelu Hostije (Jaganjca), cijela se crkva ispunila najslađim melodijama. Čitavo mnoštvo ljudi koji su bili prisutni zajedno sa redovnicima, svećenicima i biskupima ne samo jednom već i više puta skandiralo je: ‘Jedan je svet, jedan je Gospodin: Isus Krist, na slavu Boga Oca. Amen’.

Dalje su zapjevali himnu svete pričesti: ‘Okusi i vidi da je Gospodin dobar, Aleluja.’Svećenik se pitao što učiniti. Treba li se prvo pričestiti ili odstupiti za trojicu prisutnih biskupa. Baš dok je razmišljao o tome, jedan od biskupa klimnuo mu je glavom naznačujući kako bi se trebao pričestiti, a zatim ujediniti i smjestiti preostale dijelove Jaganjca (Euharistije) u Kalež, zajedno s dijelovima u spomen na Svetu Bogorodicu i Svece.

Završivši to svećenik je zatim otvorio Sveta (Prekrasna) vrata i nije vidio nikoga u Crkvi, okrenuo se i pogledao natrag na sveti oltar, pogledao je desno, pogledao ulijevo, biskupi su nestali, stajao je bez riječi, zadivljen. Polako je otvorio usta i izgovarao sljedeću molbu: ‘Sa strahom Božjim i vjerom i ljubavlju približite se…’, a pjevač se polako približio da se pričesti. Svećenik je i dalje bio začuđen, i dalje se pitajući!

Odjednom je bila prisutna cijela Trijumfalna Crkva. Svi prisutni u crkvi bili su mu poznate osobe, bili su ljudi koji su napustili ovaj život i čijih bi se imena s vremena na vrijeme sjetio tijekom svake liturgije: ‘Zato su bili prisutni, zato su mi se svi činili tako poznati’ , on je mislio. Što se tiče biskupa na oltaru, to su bila Tri Hijerarha: sveti Ivan Zlatousti, sveti Bazilije Veliki i sveti Grgur Teolog. Toliko godina studija na sveučilištu, toliko istraživanja i toliko neprospavanih noći provodio je proučavajući i ti napori nisu mu mogli pružiti ni kap slatkoće i božanskog znanja koje mu je dala ova božanska liturgija.

Uredio: Petar Salečić