Vraćena iz mrtvih

U prošlom stoljeću, živjela je jedna bogobojazna i kreposna žena. Bila je udana i imala djecu. Nikad nije bila odsutna iz Crkve niti propuštala sveta bogoslužja, velikodušno je davala siromašnima, postila i imala mnogo svetih vrlina. Unatoč tome, ova nesretna žena počinila je jedan grijeh koji nikada nije ispovjedila. Često bi išla kod svog duhovnog oca namjeravajući ga ispovjediti; međutim, nakon priznanja svih svojih drugih prijestupa, osjećala bi se posramljeno i ne bi uspjela ispovjediti još i ovaj, za nju najsramotniji.

Ova bi žena često stajala i neumoljivo plakala pred ikonom Majke Božje, preklinjući njeno suosjećanje za oproštenje zločina kojeg je počinila. Konačno je umrla ne priznajući (ispovijedajući) nikome svoj grijeh. Kad je počinula, članovi njezine obitelji čekali su da na pogreb dođe jedna od njezinih kćeri iz daleke regije, i zbog toga su je pokopali tek treći dan.

Na pogrebnoj službi u Crkvi, dok su pjevali “velika su tvoja čuda, Gospodine”, – ta umrla žena vratila se u život! Uspravila se u lijesu i glasno proklamirajući sljedeće: “Velika je snaga Vječne Djevice Marije!”

Zatim je zatražila da neko nazove njenog duhovnog oca. Kad je stigao, priznala mu je svoj skriveni grijeh, a zatim rekla da je svi čuju:

“Ja bijednik, zbog sramote nisam priznala jedan grijeh koji sam počinila. Svakodnevno sam plakala zbog ove pogreške s puno muke, molivši Svetu Bogorodicu da mi pokaže Svoje milosrđe i ne dopusti da budem osuđena zbog ovog određenog grijeha.

Čim je moja bijedna duša izašla iz tijela, mnogi demoni su je zgrabili poput divljih vukova ismijavajući me zbog mog skrivenog grijeha. Radovali su se zbog ovog grijeha i pretpostavili su da će me zadržati zbog njega. Nakon što su me odvukli u Pakao, gdje je vladala duboka tama i neumoljiva patnja, neočekivano se pojavila zagovornica grešnika i Kraljica anđela.

Sjajila je sjajnije od sunca i emitirala je neograničeno Božje svjetlo u čitavo to tmurno područje. Optuživši demone jer su me uzeli, a da im Gospodin nije dao ovlasti za to, ona me spasila od njihovih ruku i rekla im: “Vodim je Pravednom Sucu, neka učini ono što Njegovo suosjećanje odluči.” Zatim se okrenula prema meni i rekla: “Ne boj se moja kćeri, pomoći ću ti.”

Kad me odvela Kristu Gospodinu, vidjela sam Ga kako sjedi na veličanstvenom prijestolju. Mogla sam vidjeti da je bio uzrujan i nezadovoljan sa mnom, spreman osuditi me na vječnu smrt.
Ali naša Gospa Bogorodica stala je pred njim ponizno i rekla: „Molim i preklinjem Tvoju dobrotu, moj najmilosrdniji Sine i ljubljeni Bože. Molim Te oprosti ovoj jadnoj duši svojim velikim milosrđem i kroz Tvoju bezgrešnu i predragocjenu Krv, koju si prolio za grešnike. Ti znaš za veliko i duboko poštovanje koje je ona imala prema meni i koliko je suza prolila ispred moje ikone, plačući zbog svog grijeha.”

Gospodin je, međutim, odgovorio: “Ti znaš, draga moja Majko, da se nitko ne može spasiti bez otajstva životno-spašavajuće ispovijedi, koju je ova duša glupo zanemarila. Nije priznala/ispovjedila svoj grijeh i sada mi nije moguće oprostiti; jer u Hadu nema pokajanja.”

Bogorodica je odgovorila: „Uistinu, moj najslađi Sine. Nitko se ne može spasiti bez ispovijedi; međutim, Ti si Vladar života i smrti i sposoban si za sve stvari.
Molim Te, prisjeti se brojnih dobrih djela ove nesretne duše, a prije svega njezinog gorljivog obožavanja i njezine ogromne ljubavi i vjere prema meni, i pokaži joj Svoju beskonačnu samilost koja nadilazi sve grijehe svijeta.”

Tada je Krist odgovorio: “Tako da te ne rastužim, draga Majko, zapovijedam ovoj duši da se vrati u svoje tijelo. Neka ispovjedi svoj grijeh prema svetom zakonu i tada će joj biti oprošteno.”

Kad je Gospodar Isus Krist to rekao, moj anđeo čuvar mi je vratio dušu u tijelo i vratio me u život, čemu ste svjedočili. A sad ću uskoro ponovno umrijeti. Iz tog razloga molim sve vas, moju obitelj i prijatelje i moju voljenu kćer: prestanite sa suzama jer mi ne pomažete plakanjem. Umjesto toga, komemorirajte me tijekom Božanskih Liturgija i dajte onoliko milostinje koliko možete u moje ime. Živite pažljivo, iz ljubavi prema Bogu, da Ga ne ožalošćujete ničim i iskreno se pokajite, priznajte i ispovjedite sve svoje grijehe, a da ni jedan od njih ne prikrijete.

I izgovorivši to, još jednom zaspe u Gospodinu…

Uredio: Petar Salečić