Koliko je velika ljubav Majke Božje….

Koliko je velika ljubav Majke Božje govori nam ova priča o ruskoj redovnici, koju je na njezin zahtjev (nakon smrti) ispričao njezin duhovni otac.

Zbog svoje pobožnosti časna sestra u ruskom samostanu imala je samo jednu dužnost u samostanu: svako jutro ukrašavati ikonu Majke Božje svježim cvijećem. Kako je bila posvećena kao dijete, ostatak sestrinstva smatrao ju je najdostojnijom te uzvišene poslušnosti.

Sestre su voljele ovu redovnicu zbog njezine sramežljivosti, jednostavnosti i smirenosti. No, kako to obično biva, kad je bilo najmanje prilika i kada se najmanje očekivalo, neprijatelj je počeo napadati tako snažno i upravo one vrline, zbog kojih ju je Majka Božja najviše voljela.

Jedan od stražara neprestano je čistio oko crkve i često joj se obraćao. Ubrzo je postao blizak s redovnicom. Koliko su njihovi odnosi postali jaki, govori činjenica da je zbog tog muškarca skinula svoj habit i potajno napustivši samostan krenula s njim u svijet!

Ubrzo nakon toga, pala se redovnica probudila iz stanja duhovne ludosti. Strasti su nestale poput pahulje na dlanu, a vrag je postigao svoj cilj. Kad je to shvatila, bilo je prekasno.

Pokajanje je zahtijevalo nadljudsku snagu. Vrijeme se nije moglo vratiti, pa je odlučila trpjeti supruga. Nije bio ljubazan prema njoj, pa se s vremenom njezin život pretvorio u mučenje. Više nije imala snage za život i nije željela napustiti ovaj svijet bez pokajanja.

Nekoliko godina kasnije, taj je čovjek napustio ovaj svijet. Časna sestra napokon je mogla ponovno otići i razgledati samostan u kojem je provela najsretnije dane u životu. Više nije imala to pobožno lice, već samo izmučeno, ozbiljno i nepokriveno lice i to je koristila da neprimjetno uđe u samostan. Na ulazu je prepoznala jednu od svojih sestara i obratila joj se.

Sestra je, naravno, nije prepoznala. Željela je vidjeti jesu li je sestre i koliko osudile.

– Oprostite, znate li gdje je časna sestra … (rekla je svoje ime) i što joj se dogodilo?

“Da, naravno”, odgovorila je sestra. – Eno je u kapeli.

Časna je stala.

– Ne razumijete, pitam za jednu sestru koji je bila ovdje prije deset godina i ukrašavala ikonu Majke Božje ružama.

Sada je sestra nju čudno pogledala i rekla:

– Pa, da, još uvijek to radi. Naša dobra sestra je tu i ona ukrašava ikonu Majke Božje.

Časna sestra, zbunjena odgovorom koji je najmanje očekivala, zbunjeno je prešla prag crkve. Unutra je u tišini i samoći zaista primijetila časnu sestru koja je ikonu ukrašavala ružama i prišla joj. Časna koja je ukrašavala ikonu se okrenula. Bila je to Majka Božja. Skinula je redovnički ogrtač i dala joj ga govoreći:

– Evo, kćeri, obuci habit i nemoj više griješiti.

Opatica je u strahu pala na pod i zaplakala. Nije mogla podići glavu od srama, ali Presveta Majka Božja već je bila otišla. Ispred nje stajala je samo Njezina ikona ukrašena ružama. Majka Božja, Milostiva i Samilosna, sve je ove godine izvršavala dužnost redovnice da prikrije njen grijeh i ne vrijeđa druge sestre.

Redovnica se neutješno pokajala neiscrpnim suzama i osjećala neizmjernu sramotu. Jedino što ju je tješilo bila je neizmjerna ljubav Majke Božje. Sve je priznala svećeniku samostana i zamolila ga da objavi sve nakon njezine smrti. Ubrzo nakon toga, napustila je ovaj svijet.

Uredio: Petar Salečić