Pranje Judinih nogu i ustanovljenje sakramenta Euharistije

Pranje Judinih nogu i ustanovljenje sakramenta Euharistije prema Crkveno priznatim objavama odnosno viđenju službenice Božje Luise Piccarete:

Luisa: “…Ljubavi moja, dok se saginješ do nogu apostola, vidim da si već do Judinih noga. Vidim da ne samo plačeš, nego i jecaš. Dok pereš njegove noge, ljubiš ih, privijaš na Srce. I, budući da ne možeš glasno govoriti jer se gušiš od plača, gledaš ga očima punim suza i tiho govoriš njegovu srcu: “Sinko moj, svojim te suzama molim i preklinjem, nemoj ići u pakao! Daj mi svoju dušu, za koju te molim prostrt do tvojih noga. Reci što želiš? Što zahtijevaš? Sve ću ti dati, samo da se ne izgubiš. Poštedi Mene, svoga Boga, ove boli!””
I ponovo privijaš ta stopala na svoje Srce. Ali vidim Judinu tvrdoću. Tvoje je Srce zgnječeno, guši te, i samo što se nisi onesvijestio…”


USTANOVLJENJE EUHARISTIJE..ČUĐENJE ANĐELA..

“Moj Isuse, radosti i slasti moja, vidim da tvoja ljubav trči i neumorno juri. Ožalošćeno ustaješ i gotovo trčiš prema oltaru gdje su pripravljeni kruh i vino za posvećenje. Srce moje, promatram te kako poprimaš jedan nov izgled, do sada još neviđen – tvoja Božanska Osoba postaje sama dobrota, nježnost i ljubav, tvoje oči sjaje snažnije od sunca, tvoje rumeno lice blista, na tvojim su usnama osmijeh i goruća ljubav, tvoje stvoriteljske ruke zauzimaju položaj stvaranja. Ljubavi moja, promatram te preobražena, kao da se tvoje Božanstvo prelijeva izvan tvog Čovještva.

Isuse, srce moje i živote moj, ovaj tvoj neviđeni izgled privlači pozornost svih tvojih apostola. Spopao ih je nekakav sladak zanos i ne usude se ni disati. Slatka Majka u duhu trči k podnožju oltara da vidi čudesa tvoje ljubavi. Anđeli silaze s Neba i pitaju se među sobom: “Što je? Što je ovo? Ovo je prava ludost, istinska prekomjernost! Bog koji više ne stvara nebo ni zemlju, nego samog sebe.. I to gdje? U propadljivoj materiji, od malo kruha i vina!”

I dok Te svi okružuju, Ljubavi nezasitna, vidim kako uzimaš kruh u ruke i prikazuješ ga Ocu i čujem Tvoj preslatki glas kako govori:


“Oče sveti, zahvaljujem Ti što uvijek uslišavaš svoga Sina.
Oče sveti, podrži Me. Ti si me jednog dana poslao s Neba na zemlju da se utjelovim u krilu moje Majke i da dođem spasiti našu djecu.
Dopusti mi sada da se utjelovim u svakoj hostiji kako bih nastavio spasenje i bio život svakog od moje djece. Vidiš li Oče? Ostaje još malo sati moga života. Tko bi imao srca ostaviti svoju djecu samu kao siročad? Brojni su njihovi neprijatelji, mrak, strasti, slabosti kojima su podložni. Tko će im pomoći? Preklinjem Te, daj da ostanem u svakoj hostiji kako bih bio život svakog od njih i tako natjerao u bijeg neprijatelje, kako bih bio njihovo svjetlo, jakost i pomoć u svemu. U protivnom, kamo će ići? Tko će im pomoći? Naša su djela vječna, moja je ljubav neodoljiva. Ne mogu, a ni ne želim ostaviti svoju djecu.”


Nebeski Otac se raznježio od nježnog i slatkog glasa svoga Sina. Silazi s Neba i već je na oltaru s Duhom Svetim da pritekne Sinu.. A Isus jasnim i ganutljivim glasom izgovara riječi Pretvorbe i, ne napuštajući sebe, stvara Sebe u Sakramentu kruha i vina.
Zatim pričešćuješ svoje apostole…”

Uredio: Petar Salečić