“Moj rođak ispričao mi je sljedeći događaj:
Njegov prijatelj koji je bio liječnik se smijao i trčao sa svojim rođakom zadirkujući drugu djecu koja su se glasno smijala i trčala unutar crkvenog hrama.
Iako je Liturgija završila, uzeli su antidoron (kruh koji se blagoslivlja, ali nije posvećen) i ljudi su već otišli, međutim dvoje djece i liječnik sa svojim rođakom su ostali i počeli biti “nestašni” u crkvenom hramu.
Tada se čuo strog i istodobno sladak ženski glas kako im govori:
“U kući moga Sina se ne igramo! Ne trčimo uokolo. Molimo se, primamo Svetu Pričest i sudjelujemo u blagovanju Njegovog Tijela i Krvi.. Krvi moga Sina!”
Uhvatila ih je i u djeliću sekunde oboje djece
bili su na vani na otvorenom, u dvorištu Crkve!
Liječnik je tada rekao: „Samo neka dođu kod mene i kažu mi da nema Boga.. Bog mi se obratio preko svoje Presvete Majke! “
otac Anagnostopoulos
Prijevod: Petar Salečić
