Kad su slušali

Zašto svijet ostaje u boli? Zato što smo stavili brnjicu Bogu. Odbacili smo Njegove proroke i ignorirali Njegovu Majku. U svom ponosu, podlegli smo racionalizmu i smrti misterije (https://www.markmallett.com/blog/rationalism-and-the-death-of-mystery/). Stoga današnje prvo čitanje vapi generaciji gluhih:
“O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!” (Iz 48, 18)
Dok se Crkva spušta u krizu konfuzije, a svijet stoji na ponoru kaosa, kao da nam Nebo vapi kroz današnje Evanđelje:
“A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju:`Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.`”Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: `Ðavla ima.`Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: `Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!` “
I Blažena je Majka došla kao Kraljica mira, ali su rekli: ‘Previše je brbljava, banalna i česta.’ No, Isus odgovara:
“Ali opravda se Mudrost djelima svojim.”
(Mt 11,19)
Drvo se poznaje po plodovima. I evo, evo što se dogodilo kada skromne duše, živeći prema Božjoj volji, nisu „prezirale proročke riječi“, već su „sve provjeravale“ i „zadržale ono što je dobro“ (1. Solunjanima 5: 20-21).


MALENI (NAJMANJI)

Činjenica je da su duše poput Noe, Daniela, Mojsija i Davida neprestano uviđale Božju volju kroz “privatna otkrivenja” koja su im dana. Bilo je to “privatno otkrivenje” koje je navijestilo Utjelovljenje. Bilo je to “privatno otkrivenje” koje je nadahnulo svetog Josipa da pobjegne s Marijom i Kristom u Egipat. Sveti Pavao se obratio putem „privatne objave“ kada ga je Krist oborio s “visokog konja”. Dijelovi Pavlovih pisama također su bili “privatna otkrivenja” koja su mu prenesena kroz vizije i mistična iskustva. Doista, cijela Knjiga Otkrivenja dana svetom Ivanu bila je “privatna objava” kroz vizije.
Svi su ti ljudi i Gospa živjeli u vremenu kada ljudi nisu samo bili otvoreni za slušanje Božjeg glasa, već su to i očekivali. Sada, budući da su prethodili Kristu ili zbog njihove blizine, Crkva smatra da su ta “privatna otkrivenja” dio “pologa vjere”.
Sljedeće su duše također primile „privatnu objavu“ koja, iako se ne smatra dijelom te definitivne „Javne objave“ Krista, ipak pokazuje koliko je važno, ako ne i presudno, to slušanje proroštva u životu Crkve.

I. Pustinjski oci (3. stoljeće)

Kako bi izbjegli iskušenja i “buku” svijeta, mnogi su muškarci i žene doslovno shvatili sljedeći odlomak Svetog pisma:
“… izađite iz njih i odvojite se”, govori Gospodin i ne dotičite se ničeg nečistog; tada ću vam primiti i bit ću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri … ” (2 Kor 6,17-18)
U prvim stoljećima Crkve, oni su bježali u pustinju, i tamo je, kroz mrtvljenje njihova tijela i unutarnju šutnju i molitvu, Bog otkrio duhovnost koja će biti temelj za monaški život Crkve. Mnogi su pape ove svete duše, koje su se posvetile redovničkom životu u samostanima i klaustarima Crkve, pripisao onima koje su svojim molitvama održale Božji narod u njezinim najtežim trenucima.

II. sv. Franjo Asiški (1181-1226)

Čovjek koga je nekoć izjedalo bogatstvo i slava, mladi Francesco jednoga je dana prošao pored kapele San Damiano u Italiji. Zagledavši se u malo raspelo, budući sveti Franjo Asiški čuo je Isusa kako mu govori: “Franjo, Franjo, idi i popravi Moju kuću koja, kao što vidiš, propada.” Franjo je tek kasnije shvatio da Isus misli na svoju Crkvu.
Pokoravanje svetog Franje tom “privatnom otkrivenju” do danas je utjecalo na živote nebrojenih milijuna ljudi, uključujući i sadašnjeg Papu, i iznjedrilo je tisuće apostolata širom svijeta koji su duhovno i fizičko siromaštvo stavili u službu Evanđelja.

III. Sveti Dominik (1170.-1221.)

U isto vrijeme kad je sveti Franjo odgajan kako bi se suprotstavio svjetovništvu koje se širi u Crkvi, sveti je Dominik bio opremljen za borbu protiv sve veće hereze – albigenza. Vjerovalo se da je sve materijalno, uključujući i ljudsko tijelo, u biti stvoreno od strane zlog entiteta, dok je Bog stvorio duh, što je dobro. Bio je to izravan napad ne samo na utjelovljenje, muku i uskrsnuće Isusa, već i na kršćanski moral i spasonosnu poruku evanđelja.
U to vrijeme „krunica“ se zvala „Brevijar siromaha“. Monasi su meditirali o 150 psalama kao dio drevne prakse Časoslova. Međutim, oni koji nisu mogli, jednostavno su molili “Oče naš” na 150 drvenih perli. Kasnije je dodan prvi dio Ave Marije (“Zdravo Marijo”). No tada se 1208. godine dok se sveti Dominik sam molio u šumi moleći Nebo da mu pomogne prevladati ovu herezu, na nebu se pojavila vatrena kugla i tri sveta anđela, nakon čega mu se obratila Djevica Marija. Rekla je da će Ave Maria dati njegovu moć propovijedanja te ga je naučila uključiti otajstva Kristovog života u krunicu. Ovo “oružje” Dominik je pak odnio u sela i gradove gdje se rak albigenzijanizma proširio.
“Zahvaljujući ovoj novoj metodi molitve … pobožnost, vjera i sjedinjenje su se počeli vraćati, a projekti i naprave heretika raspadati se. Mnogi su se lutalice također vratili na put spasenja, a bijes bezbožnika obuzdale su ruke onih katolika koji su odlučili odbiti njihovo nasilje.” —PAPA LEON XIII, Supremi Apostolatus Officio, n. 3; vatican.va
Doista, pobjeda u bitci kod Mureta pripisana je krunici, u kojoj je 1500 ljudi, pod Papinim blagoslovom, pobijedilo albigensko uporište od 30 000 ljudi. A opet, pobjeda u bitci kod Lepanta 1571. pripisana je Gospi od Ružarija. U toj bitci, mnogo veća i bolje obučena muslimanska mornarica, s vjetrom na leđima i gustom maglom koja je zaklanjala njihov napad, obrušila se na katoličku mornaricu. No natrag u Rimu, papa Pio V. vodio je Crkvu u molitvi krunice upravo u tom času. Vjetrovi su se iznenada pomaknuli iza katoličke mornarice, kao i magla, a muslimani su poraženi. U Veneciji je mletački senat naručio izgradnju kapele posvećene Gospi od Ružarija. Zidovi su bili obloženi zapisima o bitci i natpisom koji je glasio:
NI JUNAŠTVO, NITI ORUŽJE, NITI VOJSKE, VEĆ NAM JE GOSPA OD RUŽARIJA DALA POBJEDU! (Prvaci krunice, vlč. Don Calloway, MIC; str. 89- knjigu prevodimo, uz Božju milost nadam se izlasku do kraja ove godine, op. prev)
Od tada su pape „predložili krunicu kao učinkovito duhovno oružje protiv zala koja pogađaju društvo“. [1]”Crkva je ovoj molitvi uvijek pripisivala posebnu učinkovitost, povjeravajući krunicu, njezino zborsko recitiranje i neprestano prakticiranje kod najtežih problema. U vremenima kada se samo kršćanstvo činilo ugroženim, njegovo se izbavljenje pripisivalo snazi ove molitve, a Gospa od Ružarija bila je hvaljena kao ona čiji je zagovor donio spasenje. Danas se voljno povjeravam moći ove molitve … uzrok mira u svijetu i uzrok obitelji.” —PAPA SV. IVAN PAVAO II, Rosarium Virginis Mariae, n. 39; vatican.va
Uistinu, čini se da će buduće pobjede u Crkvi velikom većinom doći kroz onu “ženu odjenutu u sunce” koja će zmiji uvijek iznova smrskati glavu.


IV. sv. Juan Diego (1520.-1605.)

Godine 1531. Gospa se ukazala skromnom seljaku u današnjem Meksiku. Kad ju je sveti Juan ugledao, rekao je: “…odjeća joj je sjala poput sunca, kao da je odašiljala svjetlosne valove, a kamen, stijena na kojoj je stajala, činilo se da ispušta zrake.” —Nican Mopohua, don Antonio Valeriano (oko 1520.-1605)
Kao dokaz da se pojavljuje, pomogla je svetom Juanu da ispuni svoju tilmu cvijećem – osobito kastiljskim ružama porijeklom iz Španjolske – koje je dao španjolskom biskupu. Kad je Juan otvorio tilmu, cvijeće je palo na tlo, a Gospina slika pojavila se na ogrtaču točno pred biskupovim očima. Ta je slika, koja i danas visi u bazilici u Mexico Cityju, bila instrument kojim se Bog služio da privede kraju ljudske žrtve i preobrati do devet milijuna Asteka u kršćanstvo.

No, prvo je počelo instrumentom “privatne objave” svetom Juanu, i njegovim skromnim “da” Gospi. [2] Kao spomenar … Admiral Giovanni Andrea Doria nosio je kopiju slike Gospe od Guadalupe na svom brodu kada su se borili kod Lepanta.

V. Sv. Marija Bernardica Soubirous (1844.-1879.)

Bernardica … čula je buku poput naleta vjetra, podigla je pogled prema Grotto -u: “Vidjela sam gospođu odjevenu u bijelo, nosila je bijelu haljinu, jednako bijeli veo, plavi pojas i žutu ružu na svakoj nozi.” Bernadette je napravila znak križa i s Gospom izgovorila krunicu. —Www.lourdes-france.org
U jednom od ukazanja četrnaestogodišnjoj djevojčici, Gospa, koja se nazvala “Bezgrešno začeće”, zamolila je Bernardicu da iskopa rupu na tlu pod njezinim nogama. Kad je to učinila, voda je počela izvirati, a Gospa ju je zamolila da popije. Sutradan je mutna voda bila bistra i nastavila je teći…. kao što to čini do danas. Od tada su tisuće ljudi čudesno izliječene u vodama Lurda.

VI. Sveta Margareta Marija Alacoque (1647.-1690.) I papa Klement XIII

Kao preteča poruke o Božanskom milosrđu, Isus se ukazao svetoj Margareti u kapeli Paray-le-Monial, Francuska. Tamo je otkrio svoje Presveto Srce u plamenu iz ljubavi prema svijetu i zamolio je da se širi pobožnost.
Ova pobožnost bila je posljednji napor Njegove ljubavi koji će podariti ljudima u ovim posljednjim vremenima, kako bi ih povukao iz Sotoninog carstva koje je želio uništiti, i tako ih uvesti u slatku slobodu vladavine Njegove ljubavi koju je želio vratiti u srca svih onih koji bi trebali prihvatiti ovu pobožnost.” – Sv. Marija Margareta, www.sacredheartdevotion.com
Pobožnost je odobrio papa Klement XIII 1765. Do današnjeg dana slika Isusa koja pokazuje na svoje Srce ostaje visjeti u mnogim domovima, podsjećajući ih na Kristovu ljubav i dvanaest obećanja koja je dao onima koji poštuju Njegovo Presveto Srce. Među njima, uspostavljanje mira u domovima i da će „grešnici pronaći u Mome Srcu beskrajan ocean milosrđa“.

VII. Sveta Faustina (1905.-1939.) I sveti Ivan Pavao II

“Jezik” Njegovog Srca, taj “ocean milosrđa”, biti će potpunije izražen svetoj Faustini Kowalski, Njegovoj “tajnici Božanskog milosrđa”.
Zapisala je u svoj dnevnik neke od najdirljivijih i najljepših Isusovih riječi slomljenom i ratom razorenom svijetu. Gospodin je također zatražio da se Njegova slika naslika riječima: “Isuse, uzdam se u Tebe” dodane pri dnu. Među Njegovim obećanjima vezanim uz sliku: “Duša koja će častiti ovu sliku neće propasti.” [3] Isus je također zatražio da se nedjelja nakon Uskrsa proglasi „blagdanom Božanskog milosrđa“, te je rekao da su slika, blagdan i Njegova poruka milosrđa „znak za posljednja vremena“. [4]”Dajem im posljednju nadu spasa; odnosno blagdan Moga milosrđa. Ako se neće klanjati Mom milosrđe, propast će za cijelu vječnost … govorite dušama o ovom Mojem velikom milosrđu, jer je strašan dan, dan Moje pravde, blizu.” —Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik svete Faustine, br. 965
Poslušavši ovu „privatnu objavu“, 2000. godine u zoru trećeg tisućljeća – „prag nade“ – sveti Ivan Pavao II ustanovio je blagdan Božanskog milosrđa, kako je Krist tražio.

VIII. Ivan Pavao II (1920.-2005.)

U ukazanjima u Fatimi 1917. godine Gospa je zatražila posvetu Rusije svome Bezgrješnom Srcu kako bi spriječila širenje “zabluda” Rusije i njihovih posljedica. Međutim, njezini zahtjevi nisu uvaženi niti učinjeni prema njezinoj želji.
Nakon pokušaja atentata na njega, sveti Ivan Pavao II odmah je pomislio posvetiti svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu. Sastavio je molitvu za ono što je nazvao “Činom povjerenja”. On je 1982. proslavio ovo posvećenje “svijeta”, ali mnogi biskupi nisu na vrijeme dobili pozive za sudjelovanje (pa je s. Lucija rekla da posvećenje ne ispunjava potrebne uvjete). Zatim je 1984. Ivan Pavao II ponovio posvetu s namjerom da imenuje Rusiju. No, prema riječima organizatora događaja vlč. Gabriela Amortha, Papa je bio pritisnut da ne imenuje komunističku zemlju koja je tada bila dio SSSR -a [5]Ostavljajući po strani često žučnu raspravu o tome jesu li Gospini zahtjevi pravilno ispunjeni ili ne, moglo bi se barem ustvrditi da je došlo do “nesavršenog posvećenja”. Ubrzo nakon toga, “Željezni zid” je pao i komunizam se srušio. Otada se crkve u Rusiji grade zapanjujućim tempom, vlada javno podržava kršćanstvo, a nemoral koji su zapadne vlade toliko promovirale, ruska država je kamenovala. Preokret je, jednom riječju, bio zapanjujući.

IX. Svećenici Hirošime

Osam isusovačkih svećenika preživjelo je atomsku bombu koja je bačena na njihov grad … samo 8 blokova od njihove kuće. Oko pola milijuna ljudi uništeno je oko njih, ali svećenici su preživjeli. Čak je i obližnja crkva potpuno uništena, ali je kuća u kojoj su bili minimalno oštećena.
“Vjerujemo da smo preživjeli jer smo živjeli poruku iz Fatime. U tom smo domu svakodnevno živjeli i molili krunicu.” —Pr. Hubert Schiffer, jedan od preživjelih koji je živio još 33 godine u dobrom zdravlju, čak ni bez ikakvih nuspojava zračenja

X. Kapela Robinsonville

Dok danas požari gore Kalifornijom, sjećam se olujnog sustava koji je rezultirao Velikim požarom u Chicagu 1871. godine i požara Peshtigo koji je uništio 2400 četvornih kilometara i ubio 1500 do 2500 ljudi.
Gospa se 1859. ukazala Adele Brise, ženi rođenoj u Belgiji, koja je kasnije postala prvo “odobreno” ukazanje u Sjedinjenim Državama. No 1871., kad se vatra približila njihovoj kapeli, Brise i njezini pratitelji znali su da ne mogu pobjeći. Stoga su uzeli Marijin kip i nosili ga u procesiji oko terena. Vatra ih je “čudom” zaobišla:
“… kuće i ograde u susjedstvu bile su spaljene, osim škole, kapele i ograde koja okružuje šest jutara zemlje posvećene Blaženoj Djevici.” —Pr. Peter Pernin, kanadski misionar koji služi na tom području; thecompassnews.org
Požar se dogodio uoči godišnjice ukazanja. Sljedećeg dana vrlo rano pojavile su se kiše koje su ugasile plamen. Do današnjeg dana, uoči obljetnice do sljedećeg jutra, na mjestu, koje je sada Nacionalno svetište Gospe od Pomoći, održava se cjelonoćno bdijenje uz svijeće i molitvu. Još jedna napomena: Adele i njezini suradnici bili su franjevci trećeg reda.

_______________________
Postoji toliko drugih priča koje bi se mogle ispričati o skromnim dušama koje su, slušajući i uvažavajući „privatnu objavu“ koja im je dana, utjecale ne samo na one oko sebe, već očito na budućnost čovječanstva.
“Blagoslovljen čovjek koji ne slijedi savjeta opakih … već uživa u zakonu Gospodnjem dan i noć; … On je k`o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.” (Današnji psalam)
Pitanje koje nameće ozbiljno razmišljanje jest – Što da je netko od gore navedenih pojedinaca odbacio otkrivenje koje im je dato jer je to bilo “privatno otkrivenje” i “stoga, ne moram vjerovati” kako nerijetko mnogi govore? Bilo bi dobro da razmislimo o tome što to za nas znači jer se Gospa u ovom času nastavlja pojavljivati i tražiti i moliti za našu suradnju, na brojnim mjestima diljem svijeta.
“Duha ne trnite, proroštava ne prezirite!Sve provjeravajte: dobro zadržite,svake se sjene zla klonite!” ( 1 Sol, 5)
“Uistinu, u te dane, na svoje sluge i sluškinje svoje izlit ću svog duha i oni će prorokovati … Zato, braćo moja, nastojte prorokovati..” (Djela apostolska 2:18; 1. Kor 14:39)
Vidi svakako i što Crkva uistinu uči o privatnim objavama/prorocima jer mnogi to krivo razumijevaju i predstavljaju:https://kyrios.hr/2021/07/10/katolicki-pogled-i-vodic-na-prorostva-proroke-i-ukazanja/

__________________________
Autor: Mark Mallett, katolički teolog i evangelizatorPreveo: Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios

__________________________
Reference:
1 Papa Ivan Pavao II, Rosarium Virginis Mariae, n. 2; vatican.va↑2 https://www.markmallett.com/blog/living-the-book-of-revelation-2/↑3 Dnevnik sv. Faustine, br. 48↑4 Dnevnik svete Faustine , n. 8485 . https://www.markmallett.com/blog/russia-our-refuge/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *