Gledajući kako kanadski moralni kompas gubi iglu, američki javni trg gubi mir, a drugi dijelovi svijeta gube ravnotežu dok vjetrovi Oluje nastavljaju ubrzavati prva pomisao koja mi je došla u srce jutros kao ključ za prolaz kroz ove situacije i vrijeme je “krunica”.
Ali, to ne znači ništa nekome tko nema pravilno, biblijsko razumijevanje ‘žene odjevene u sunce’.
Iako se svijet muči pod silnim promjenama vremenskih obrazaca, ekonomske stabilnosti i rastućih revolucija, napast će za neke biti očaj. Osjećati se kao da je svijet van kontrole. Na neki način jest, ali samo u onoj mjeri u kojoj je Bog dopustio, do stupnja, često, žetve upravo onoga što smo posijali.
Bog ima plan. I kako je istaknuo Ivan Pavao II., rekavši da se “suočavamo s konačnim sukobom između Crkve i anti-Crkve …”, dodao je:
“Ovo sučeljavanje nalazi se u planovima božanske Providnosti“
– kardinal Karol Wojtyla (Ivan Pavao II), na Euharistijskom kongresu, Philadelphia, PA; 13. kolovoza 1976. [1]
Ova izjava, i nekoliko koje sam ovdje dao, izazvala je kod mnogih mojih protestantskih čitatelja “ludilo”, a da ne spominjemo kolege katolike koji su odgojeni pod evanđeoskim utjecajima ili bez odgovarajućih uputa. I ja sam odgojen među mnogim pentekostalcima i “karizmatskom obnovom”. Međutim, i moji su se roditelji čvrsto držali učenja naše vjere. Božjom milošću imao sam sreću iskusiti živu dinamiku osobnog odnosa s Isusom, snagu Božje Riječi, karizmi Duha Svetoga i istodobno sigurne i nepromjenjive temelje vjere i morala dalje predanog kroz živu predaju Crkve (vidi Osobno svjedočanstvo: https://www.markmallett.com/…/10/a-personal-testimony/ )
Također sam iskusio što znači imati majku – Božju Majku – kao svoju, i kako me to približilo Isusu brže i učinkovitije od bilo koje druge pobožnosti koju poznajem izvan sakramenata.
No, neki katolici to ne vide tako. Pismo od čitatelja:
“Vidim u Crkvi da je ono što vjerujem da je prekomjerno isticanje Marije umanjilo Kristovu nadmoć jer, iskreno govoreći, ljudi ne čitaju Bibliju i ne uče kako bi upoznali Krista i učinili ga poznatim – prakticiraju marijansku pobožnost i stavljaju više vjerodostojnosti u ukazanje ili “posjetu” u njihovoj sobi od blažene Majke od Onoga koji je opisan kao “punina božanstva u tjelesnom obliku” “svjetlo pogana” “vidljiva slika nevidljivog Boga” “Put Istina i život ”itd. Znam da to nije namjera – ali teško je poreći rezultat.
Ako je Isus upućivao bilo kome – to je bilo Ocu. Ako je upućivao nekom drugom autoritetu, to je bilo Sveto pismo. Okrenuti druge ISUSU bila je uloga Ivana Krstitelja i uloga svih vidjelaca i proroka u svijetu. Ivan Krstitelj je rekao: “On mora rasti, ja se moram smanjivati.” Da je Marija danas ovdje, rekla bi svojim vjernicima u Kristu da čitaju Božju Riječ radi uputa i spoznaje Krista – ne njoj. Zvuči kao da Katolička Crkva kaže: “Okreni pogled prema Mariji.” Sam je Isus u dva navrata morao podsjetiti svoje sljedbenike da su oni koji su “čuli Riječ Božju i čuvali je” na pravom putu.
Ona zaslužuje našu čast i poštovanje, naravno. Zasad ne vidim njezinu ulogu učiteljice ili vodiča izvan njezinog primjera. “Bogu, mom Spasitelju” je način na koji je govorila o Bogu kao odgovor na njezin veliki blagoslov dok Ga je štovala. Često sam se pitao zašto bi bezgrešna žena Boga nazvala svojim Spasiteljem. Pogotovo ako uzmete u obzir da je otkriveno ime njezina djeteta bilo Isus – (“nazvat ćete ga imenom Isus, jer će On spasiti svoj narod od grijeha”).
Da rezimiram danas, podijelit ću jednu zgodu iz katoličke škole.
Učiteljica je pitala postoji li itko na svijetu da nije griješio i ako postoji, tko je to bio? Glasan odgovor stigao je “Marija!” Zbunjen, moj sin je podigao ruku i svim očima uprtim u njega pitao: “Što je s Isusom?” Na što je učitelj odgovorio: “Oh, pretpostavljam da je i Isus bio bezgrešan.”
Prvo, dopustite mi da kažem da se slažem sa svojim čitateljem, da bi Marija rekla su-vjernicima da se okrenu Božjoj Riječi. To je zapravo jedan od njezinih najvećih zahtjeva, uz učenje moljenja iz srca u osobnom odnosu s Bogom – nešto što je neprestano molila na svjetski poznatom mjestu ukazanja koje je trenutno pod istragom Crkve. [2] No, Marija bi također rekla, bez oklijevanja, da se okrenu prema apostolima koji su zaduženi za poučavanje Svetog pisma [3] i na taj način im daju odgovarajuće tumačenje. Podsjetila bi nas da im je Isus rekao:
“Tko vas sluša, mene sluša.” (Luka 10:16)
Bez tog autoritativnog glasa apostola i njihovih nasljednika dogodilo bi se vrlo subjektivno čitanje Biblije, a Kristova Crkva postala bi podijeljena. Dopustite mi da odgovorim na ostale brige čitatelja, jer Blažena Djevica ima važnu ulogu u nadolazećim vremenima koja iz dana u dan postaju sve stresnija..
Vjerojatno najveći prigovor koji mnogi katolici i nekatolici imaju u vezi s Marijom jest to što se previše usredotočuje na nju! Nema sumnje, slike tisuća Filipinaca koji nose Marijine kipove po ulicama … ili gomile koje se spuštaju po marijanskim svetištima … ili dame ozbiljnog lica koje prebiru po zrncima brojanica (krunica) prije Mise… među mnogim su slikama koje prolaze kroz um skeptika. A u nekim slučajevima može biti neke istine u tome da su neki naglašavali Mariju isključujući njezina Sina. Sjećam se da sam jednom govorio o povratku Gospodinu, o pouzdanju u Njegovo veliko milosrđe, kada je nakon toga prišla jedna žena i ukorila me što nisam rekao ni riječ o Mariji. Pokušao sam zamisliti Blaženu Majku kako stoji tamo dureći se jer sam prije govorio o Spasitelju nego o njoj – i nisam mogao. Žao mi je, to nije Marija. Ona se bavi činjenjem svog Sina poznatim, a ne sebe. Njenim riječima:
“Veliča duša moja Gospodina” (Lk 1, 46)
Ne njezinu vlastitu veličinu! Daleko od toga da ukrade “Kristovu grmljavinu”, ona je “munja” koja osvjetljava put.
DJELITI MOĆ I VLAST
Istina je da je Isus “kriv” što je naizgled umanjio svoju vlast. Moj čitatelj je uzrujan jer Katolička Crkva uči da Marija ima konačnu ulogu u razbijanju zmijske glave. “Isus je taj koji pobjeđuje zlo, a ne Marija!” dolaze prosvjedi. Ali to ne kaže Sveto pismo:
“Evo, dao sam vam moć ‘gaziti po zmijama’ i škorpionima i po punoj sili neprijatelja i ništa vam neće nauditi.” (Luka 10:19)
I drugdje:
“Pobjeda koja osvaja svijet je naša vjera.” (1. Ivanova 5: 4)
To znači da Isus pobjeđuje kroz vjernike. I nije li Marija bila prva vjernica? Prvi kršćanin? Prvi učenik našeg Gospodina? Doista, ona ga je prva nosila i donijela svijetu. Ne bi li, dakle, trebala sudjelovati i u moći i autoritetu koji pripada vjernicima? Naravno. I po redu milosti, ona bi bila prva. Zapravo, njoj i nikome prije ni poslije nije rečeno:
“Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom.” (Luka 1:28)
Ako je Gospodin s njom, tko može biti protiv? [Rim 8:31] Ako je puna milosti i član je Kristovog tijela, ne sudjeluje li na istaknuti način u Isusovoj moći i vlasti?
“Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva, a vi u toj punini sudjelujete u njemu, koji je glava svakom poglavarstvu i moći” (Kol 2: 9-10)
Znamo da Marija ima istaknuto mjesto, ne samo iz teologije, već i iz ogromnog iskustva Crkve kroz stoljeća. Papa Ivan Pavao to je spomenuo u jednom od svojih posljednjih apostolskih pisama:
“Crkva je ovoj molitvi uvijek pripisivala posebnu učinkovitost, povjeravajući krunici … najteže probleme. U vremenima kada se samo kršćanstvo činilo ugroženim, njegovo se izbavljenje pripisivalo snazi ove molitve, a Gospa od Ružarija bila je hvaljena kao ona čiji je zagovor donio spasenje.” – Papa Ivan Pavao II., Rosarium Virginis Mariae, 40
Za trenutak ću se osvrnuti na to zašto, nakon njezinog Uznesenja na nebo, i dalje ima ulogu u ljudskoj povijesti. Ali kako zanemariti riječi Svetog Oca? Kako kršćanin može jednostavno odbaciti ovu izjavu bez uzimanja u obzir dobro dokumentiranih činjenica i osnova za takvu tvrdnju? Pa ipak, mnogi kršćani to čine jer smatraju da takve izjave “umanjuju Kristovu suverenost”. Ali što onda kažemo o velikim svecima iz prošlosti koji su tjerali demone, činili čuda i osnivali crkve u poganskim narodima? Kažemo li da su umanjili Kristovu nadmoć? Ne, zapravo, Kristova nadmoć i svemoć još je više proslavljena upravo zato što je tako snažno djelovao kroz ljudska stvorenja. I Marija je jedna od njih.
Glavni egzorcist Rima, fra. Gabriele Amorth, prepričava što je demon otkrio pod poslušnošću (zaklet pod imenom Kristovim, op. prev)
“Jednog dana jedan moj kolega čuo je đavla kako je tijekom egzorcizma rekao: “Svaka Zdrava Marija je poput udarca u moju glavu. Kad bi kršćani znali koliko je moćna krunica, to bi bio moj kraj. ”
“Tajna koja ovu molitvu čini tako učinkovitom jest da je krunica i molitva i meditacija. Obraćenje Nebeskom Ocu kako nas je Krist učio, Blaženoj Djevici i Svetom Trojstvu, te je meditacija usredotočena na Krista.” —Eho Marije, Kraljica mira, izdanje za ožujak-travanj, 2003
Upravo je to razlog zašto je Marija uvijek bila i ostaje moćno Božje oruđe u Crkvi. Njezin “fiat”, njezino “da” Bogu uvijek je bilo “usredotočeno na Krista”. Kako je sama rekla:
“Učinite sve što vam kaže.” (Ivan 2: 5)
A upravo je to svrha krunice: s Marijom meditirati o životu njezina Sina:
“Krunica, iako jasno marijanskog karaktera, u srcu je kristocentrična molitva … Težište u Zdravomariji, šarka koja spaja svoja dva dijela, ime je Isusa. Ponekad se, uz užurbano recitiranje, ovo težište može zanemariti, a s njim se razmatra i povezanost s Kristovim otajstvom. Ipak, upravo je naglasak na Isusovu imenu i njegovom otajstvu znak smislenog i plodnog recitiranja krunice.” —Ivan Pavao II., Rosarium Virginis Mariae, n. 1, 33
UKAZANJA
Neki “biblijski kršćani” (op. prev. ugl protestantske i nekatoličke denominacije s nerijetko jako zastupljenim antikatolicizmom koji smatraju da se KC odrekla biblijskog nauka) protive se mišljenju da sveci imaju ikakve veze s djelovanjem na zemlji nakon što su na Nebu. Ironično, ne postoji biblijska osnova za takav prigovor. Također vjeruju da su Marijina ukazanja na zemlji demonske prijevare (i bez sumnje, neki od njih su pali anđeli koji se pojavljuju kao “svjetlo” ili samo mašta takozvanih vidjelaca).
Ali vidimo u Svetom pismu da su se, čak i nakon smrti, duše preminulih pojavile na zemlji.
Matej se prisjeća onoga što se dogodilo nakon Isusove smrti i uskrsnuća:
“I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor do dolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše,
grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše
te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.” ( Mt 27,51-53)
Malo je vjerojatno da su se samo “pojavili”. Vjerojatnije je da su ti sveci najavili Isusovo uskrsnuće, čime su povećali vjerodostojnost samog apostolovog svjedočenja. Usprkos tome, vidimo kako su se sveci pojavili na zemlji kako bi razgovarali čak i u Gospodinovu vlastitom zemaljskom životu.
“I evo, ukazali su im se Mojsije i Ilija razgovarajući s njim.” (Matej 17: 3)
Dok je Mojsije umro, Biblija nam govori da Ilija i Henok nisu umrli. Ilija se odvezao vatrenim kolima, do Henok …
“… bi prenesen u raj, kako bi dao pokajanje narodima.” (Sirah 44:16)
Sveto pismo i predaja potvrđuju da će se vjerojatno vratiti na zemlju pred kraj vremena kao dva svjedoka Otkrivenja 11: 3 [5]:
“Dva će svjedoka, dakle, propovijedati tri godine i pol; i Antikrist će tijekom ostatka tjedna ratovati sa svecima i opustošiti svijet.,”
—Hipolit, crkveni otac, Postojeća djela i fragmenti Hipolita, br.39
I naravno, sam se naš Gospodin pojavio u sjajnom svjetlu Savlu (sv. Pavlu), donoseći njegovo obraćenje. Dakle, doista postoji biblijski presedan koji pokazuje da sveci ostaju “jedno tijelo” s Crkvom. Da samo zato što umiremo, nismo odvojeni od Tijela Kristova, nego potpunije ulazimo u “puninu onoga koji je glava svakom poglavarstvu i moći”. Sveci su nam zapravo bliži nego kad su hodali zemljom jer su sada u potpunijem sjedinjenju s Bogom. Ako imate Isusa u srcu, nemate li i vi, kroz život Duha Svetoga, dublju zajednicu s onima s kojima je On jedno?
“Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka..” ( Heb 12, 1)
“U izrazu “Blago njoj koja je vjerovala” s pravom možemo pronaći svojevrsni “ključ” koji nam otključava najunutarniju stvarnost Marije koju je anđeo pozdravio kao “punu milosti”. Ako je kao “puna milosti” bila vječno prisutna u otajstvu Krista, kroz vjeru je postala sudionicom tog otajstva u svakom produženju svog zemaljskog putovanja. Ona je “napredovala u svom hodočašću vjere”, a u isto vrijeme, na diskretan, ali izravan i učinkovit način, predstavila je čovječanstvu Kristovo otajstvo. I ona to i dalje čini. Kroz Kristovo otajstvo, i ona je prisutna u čovječanstvu. Tako se kroz otajstvo Sina također razjašnjava otajstvo Majke.” —PAPA Ivan Pavao II, Redemptoris Mater, n. 2
Dakle, zašto se Marija pojavljuje na zemlji već stoljećima? Jedan je odgovor da nam Sveto pismo govori da će Crkva posljednjih vremena vidjeti ovu „ženu odjenutu u sunce“, koja je Marija, simbol i znak Crkve. Njezina je uloga, zapravo, zrcalna slika Crkve i još jedan ključ za razumijevanje njezine jedinstvene i istaknute uloge u planovima božanske providnosti.
“Na nebu se pojavio veliki znak, žena odjevena suncem, s mjesecom pod nogama, a na glavi krunom od dvanaest zvijezda.”(Otk 12: 1)
PREVIŠE PAŽNJE?
Pa ipak, moj čitatelj smatra da se ovoj ženi pridaje previše pažnje. Pa ipak, poslušajte svetog Pavla:
“Budite moji nasljedovatelji kao što sam i ja Kristov.” (1 Kor 11: 1)
To govori u nekoliko navrata. Zašto jednostavno ne kaže: “Nasljedujte Krista”? Zašto skrenuti pozornost na sebe? Krade li Pavao Kristovu grmljavinu? Ne, Pavao je poučavao, vodio i usmjeravao, pružajući primjer, novi način koji je trebalo slijediti.
Tko je slijedio Isusa savršenije od Marije? Kad su svi drugi pobjegli, Marija je stajala ispod Križa nakon što ga je slijedila i služila mu 33 godine. I tako se Isus okrenuo Ivanu i izjavio da će ona biti Njegova Majka, a on njezin sin. Ovo je bio primjer koji je Isus želio da Crkva slijedi – potpunu i potpunu poslušnost u duhu poslušnosti, poniznosti i dječje vjere. Bio je to Isus koji je na neki način rekao: “okreni oči prema Mariji” u ovom posljednjem činu s Križa. Jer, okrenuvši se njezinu primjeru i majčinskom zagovoru i intervenciji (kao na primjer na vjenčanju u Kani), Isus je znao da ćemo ga lakše pronaći; da je lakše mogao promijeniti vodu naše slabosti u vino svoje milosti.
I činilo se kao da je njoj rekao: “okreni oči prema Mojoj Crkvi, Mojem tijelu sada na zemlji kojemu i ti moraš biti majka, jer ja nisam samo glava, već puno tijelo.”
To znamo jer su kršćani od prvog stoljeća cijenili Majku Božju s najvećim poštovanjem. Pisci evanđelja (Matej i Luka) vjerojatno su je tražili da ispriča izvještaje o djevičanskom rođenju i druge detalje iz života njezina Sina. Zidovi katakombi sadržavali su slike i ikone Blažene Majke. Prva Crkva je shvatila da je ovu ženu cijenio Bog, i da je doista njihova vlastita Majka.
Oduzima li to Isusu? Ne, naglašava ogromno obilje Njegovih zasluga, Njegovu velikodušnost prema Svojim stvorenjima i radikalnu ulogu Crkve u spasenju svijeta. To Ga slavi, jer je cijela Crkva uzdignuta na veće dostojanstvo Njegovom žrtvom:
“Jer mi smo Božji suradnici.” (1 Kor 3: 9)
Marija je bila suradnica “puna milosti”. Čak je i anđeo Gabriel rekao: “Zdravo!” Pa kad molimo “Zdravo Marijo, milosti puna …”, jesmo li katolici previše pažnje posvećeni Mariji? Recite to Gabrijelu. I nastavljamo … “Blagoslovljena ti među ženama …” Zanimljivo je koliko je današnjeg kršćana zainteresirano za proročanstvo – ali ne za to. Jer Luka prepričava ono što je Marija objavila u svom Magnifikatu:
“..od sada će me svi naraštaji zvati blaženom.” (Luka 1:48)
Svaki dan ispunjavam proročanstvo kada uzmem krunicu i počnem se s Marijom moliti Isusu, koristeći se upravo riječima iz Svetog pisma koje ispunjavaju njezino proročansko izricanje. Mislite li da je to jedan od razloga što je to udarac Sotoninoj glavi? Da je zbog ove male djevice tinejdžerke poražen? Zbog njezine poslušnosti, nepokornost Eve je poništena? Zbog njezine kontinuirane uloge u povijesti spasenja kao žene odjevene u sunce, njezino će potomstvo smrviti njegovu glavu? [Post 3:15]
Da, to je još jedno proročanstvo, da će postojati trajno neprijateljstvo između đavla i žene u vrijeme njezinog potomstva – u doba Krista.
“Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, i između tvog i njezinog potomstva..” (Post 3:15)
Na vjenčanju u Kani Isus je namjerno upotrijebio ovu neobičnu titulu “žene” kako bi se obratio svojoj Majci kada je istaknula da im je ponestalo vina:
“Ženo, kako tvoja briga utječe na mene (što Ja imam s tobom)? Moj sat još nije došao.”(Ivan 2: 4)
A onda ju je ipak poslušao i učinio svoje prvo čudo. Da, ona je Žena koja vlada sa svojim Sinom, baš kao što su kraljice majke u Starom zavjetu imale dubok utjecaj na svoje kraljevske sinove.
(nap .prev. za Biblijski nauk koji to potvrđuje pogledaj video s hr titlovima “Biblijska škola: Djevica Marija – Kraljica Neba i Majka Božja ?”
https://youtu.be/nXjg5nRPwAE )
Upotreba naslova “žena” bila je namjerna, kako bi se identificirao sa “ženom” iz Postanka i Otkrivenja.
Previše pažnje? Ne kad pažnja prema Mariji znači dublju i temeljniju pozornost prema Isusu..
NJEGOVIM ZASLUGAMA
Moj čitatelj pita zašto bi bezgrešnoj ženi trebao „Bog moj Spasitelj“. Odgovor je jednostavno da Marija nije mogla biti bezgrešna bez zasluga Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Temeljna je teologija gotovo svake kršćanske vjeroispovijesti da je ono što je Krist postigao na križu vječni čin koji se proteže kroz čitavu povijest i u budućnost. Stoga su Abraham, Mojsije i Noa svi na nebu unatoč činjenici da je trijumf na Kalvariji bio stotinama godina kasnije. Kao što su zasluge Križa primijenjene na one koji su od Boga predodređeni u njihovim posebnim ulogama u povijesti spasenja, tako su i oni primijenjeni na Mariju prije Kristovog rođenja za njezinu posebnu ulogu. I njezina je uloga bila dopustiti Bogu da uzme meso iz njezina mesa i krv iz njezine krvi. Kako je Krist mogao stanovati u posudi umrljanoj istočnim grijehom? Kako je mogao biti besprijekorno i neokaljano Janje Božje bez Bezgrešnog začeća Marije? Tako se od samog početka rodila “puna milosti”, ne temeljeći se na vlastitim zaslugama, već na zaslugama svoga Sina.
“…bila je potpuno prikladno stanište za Krista, ne zbog stanja njezina tijela, već zbog svoje izvorne milosti.“– PAPA PIUX IX, Ineffabilis Deus, Apostolska konstitucija koja je svečano definirala dogmu o Bezgrešnom začeću, 8. prosinca 1854. godine
On ju je spasio, ali na snažan i poseban način jer je trebala biti Majka Božja, baš kao što je Abraham spašen na snažan i poseban način kroz svoju vjeru kad je njegova ostarjela žena začela, što ga je učinilo „ocem svih naroda ”. Dakle, Marija je sada „Gospa svih naroda“ [7]
TITULE
Njezina istaknuta i moćna titula je Majka Božja. I naravno, tako ju je nazvala njezina rođakinja Elizabeta:
“Najviše si blagoslovljena među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe. I kako mi se to dogodilo, da mi majka Gospodara moga dođe? (Luka 1: 42-43)
Ona je „majka moga Gospodara“, koji je Bog. I opet, ispod Križa, dana joj je da bude Majka svih. Ovo odjekuje sve do Postanka kada je Adam svojoj supruzi dao ime:
“Čovjek je svoju ženu nazvao Evom jer je postala majka svih živih.” (Post 3:20)
Sveti Pavao uči da je Krist novi Adam. [1 Kor 15:22, 45] I ovaj Novi Adam izjavljuje s Križa da će Marija biti nova Majka svih živih u duhovnom preporodu stvaranja.
“Evo ti majke” (Ivan 19:27)
Uostalom, ako je Marija rodila Isusa, glavu Crkve, ne rađa li i njegovo tijelo, Crkvu?
“Ženo, evo ti sina.” (Ivan 19:26)
Čak je i Martin Luther ovo razumio:
“Marija je Isusova Majka i Majka svih nas iako je samo Krist počivao na njenim koljenima … Ako je on naš, mi bismo trebali biti u njegovoj situaciji; tamo gdje je on, mi bismo također trebali biti i sve što on ima mora biti naše, a njegova majka je također naša majka.” – Martin Luther, Propovijed, Božić, 1529.
Dakle, jasno je da su evanđeoski kršćani negdje na putu izgubili Majku! Ali možda se to mijenja:
“… Katolici su je odavno štovali, ali sada protestanti nalaze svoje razloge da slave Isusovu majku.”
—Time Magazin, „Zdravo Marijo“, 21. ožujka 2005
Pa ipak, kao što sam ranije rekao, misterija je dublja od ove. Jer Marija simbolizira Crkvu. Crkva je također naša „Majka“.
“Poznavanje istinskog katoličkog nauka o Blaženoj Djevici Mariji uvijek će biti ključ za točno razumijevanje otajstva Krista i Crkve.”
– Papa Pavao VI, 21. studenog 1964.
Većina mojih tekstova o posljednjih vremena temelji se na ovom ključu. Ali to je za drugi put.
SLIJEDITI ISUSA
Još jedan uobičajen prigovor Mariji koji protestanti ističu je nekoliko biblijskih odlomaka u kojima se čini da je Isus spustio svoju Majku, čime je naizgled uklonjen svaki pojam o njezinoj daljnjoj značajnoj ulozi. Netko je u gomili povikao:
“Blagoslovljena utroba koja te nosila i grudi koje su te dojile!” a On im je rekao: “Blaženi oni koji slušaju Božju riječ i pokoravaju joj se.” (Lk 11: 27-28) Netko mu je rekao: “Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i traže da razgovaraju s tobom.” A on mu odgovori: “Tko je moja majka? Tko su moja braća? “I ispruživši ruku prema svojim učenicima, rekao je:” Evo moje majke i moje braće. Jer tko god izvršava volju moga nebeskog Oca, moj je brat, sestra i majka. ” (Matej 12: 47-50)
Iako se može činiti da Isus smanjuje ulogu svoje Majke (“Hvala na utrobi. Ne trebam te više..”), sasvim je suprotno. Pažljivo poslušajte što je rekao: “Blaženi oni koji slušaju Božju riječ i pokoravaju joj se.” Tko je blaženiji među muškarcima i ženama upravo zato što je čula i poslušala Božju riječ, riječ anđela?
“Ja sam službenica Gospodnja. Neka mi bude prema tvojoj riječi.”(Luka 1:38)
Isus naglašava da Marijino blaženstvo ne proizlazi samo iz fizičkog odnosa, već prije svega iz duhovnog koji se temelji na poslušnosti i vjeri. Isto se može reći i za današnje katolike koji primaju Tijelo i Krv Isusovu. Fizičko zajedništvo s našim Gospodinom poseban je dar, ali vjera i poslušnost otvaraju srce za primanje blagoslova dara Božje prisutnosti. Inače, zatvoreno srce ili srce s idolima poništava milost fizičkog kontakta:
“.. ako postoji još netko u takvom srcu, ne mogu to podnijeti i brzo napuštam to srce, uzimajući sa sobom sve darove i milosti koje sam pripremio za dušu. A duša ni ne primjećuje Moj odlazak. Nakon nekog vremena [duši] će doći do unutarnje praznine i nezadovoljstva. ” —Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, dnevnik, br. 1638
No Marija se potpuno i uvijek rezervirala za Boga. Stoga, kad Isus kaže: “Tko god vrši volju moga nebeskog Oca, moj je brat, sestra i majka”, to znači da među vama nema nikoga tko je dostojniji biti moja Majka od ove žene.
MALO SVJEDOČANSTVO
Da, mogu više reći o ovoj ženi. No, da zaključim podijelivši vlastito iskustvo. Od svih nauka katoličke vjere, Marija mi je bila najteža. Borio sam se, kao i moj čitatelj, s tim zašto je ovoj Djevici poklonjena tolika pažnja. Bio sam prestravljen da ne bih u svojoj molitvi prekršio prvu zapovijed. Ali dok sam čitao svjedočanstva svetaca poput Louisa de Montforta, Blažene Majke Terezije i Božjih slugu poput Ivana Pavla II i Catherine de Hueck Doherty i kako ih je Marija približila Isusu, odlučio sam učiniti ono što su oni učinili: posvetiti joj se. To će reći “U redu Majko, želim potpuno služiti Isusu tako što ću biti potpuno tvoj.”
Dogodilo se nešto nevjerojatno. Moja glad za Riječi Božjom se povećala; moja želja za dijeljenjem vjere se pojačala; i moja ljubav prema Isusu je procvjetala. Uvodila me sve dublje u osobni odnos sa svojim Sinom upravo zato što ima tako dubok odnos s Njim. Također, na moje zaprepaštenje, brzo su se počela spuštati uporišta grijeha koji su godinama dominirali u meni, borbe za koje se činilo da sam nemoćan da ih pobijedim. Bilo je nedvojbeno da je tu bila uključena ženska peta.
To znači da je najbolji način da razumijete Mariju – upoznati je. Najbolji način da shvatite zašto je vaša Majka je dopustiti svojoj majci da vas voli. Ovo je, prije svega, za mene bilo moćnije od bilo koje apologetike koju sam pročitao.
I mogu vam reći ovo: da me odanost (pobožnost) Mariji na bilo koji način počela odvlačiti od Isusa, odvraćati moju ljubav od Njega, izbacio bih je brže od heretičkog krumpira. Hvala Bogu, međutim, mogu uskliknuti s milijunima kršćana i samim našim Gospodinom: “Evo ti (mi) Majke.” Da, blagoslovljena ti, moja draga Majko, blagoslovljena ti.
________________________
Autor: Mark Mallett, katolički teolog i evangelizator (7.8.2016)
Uredio: Petar Salečić, izdavačka kuća KYRIOS
________________________
Izvor: https://www.markmallett.com/blog/why-mary-2/
nap. prev. Nekoliko lijepih misli o Blaženoj Djevici Mariji:
“Ako ju je Bog Otac odabrao, Bog Duh Sveti sašao nad nju i osjenio je, Bog Isus Krist prebivao unutar Nje i bio joj podložan u svojoj mladosti, bio zabrinut za nju kada je visio na Križu: zar ju tada ne bi svatko tko ispovijeda Presveto Trojstvo trebao častiti?”
sv. Ivan Šangajski
“Što je uzvišenije od Majke Božje? Što je slavnije od one koju je Slava sama odabrala?”
Sv. Ambrozije (340-397)
“O grešnici nemojte se obeshrabriti. Pozovite Mariju u pomoć jer ćete je uvijek naći spremnu da vam pomogne. Po Božjoj volji ona pomaže u svakoj potrebi.”
Sv. Bazilije Veliki (329-379)
“U nebu Marija uvijek ostaje u nazočnosti svoga Božanskoga Sina. Tu neprestano moli za grešnike.”
-Sv. Beda Časni
“Pobožnost prema tebi, o presveta Djevice, jest kao spasonosno oružje što ga Bog daje onima koje hoće spasiti.”
-Sv. Ivan Damaščanski
“Čudnovato je kako je Marija divno uzvišena. Od nje nije ništa veće osim jedinoga Boga. Bog iz svoje biti rađa Sina, koji je sličan Njemu i koga ljubi kao samog sebe. Toga Sina daje Mariji i od Marije ga dobija istoga, ne nekog drugoga, nego istoga, tako je jedan te isti Sin Božji u isto vrijeme i Sin Marijin.”
-Sv. Anselm Kenterberijski
“Marija je Božanska stranica na kojoj je Otac napisao Riječ Božju – svoga Sina.”
-Sv. Albert Veliki
“Kao što među svim blaženicima ne postoji nitko tko je volio Boga više od Marije, tako ne postoji nitko, osim Boga, tko voli nas više od Njegove najvoljenije majke.”
– Župnik Arški
“Najbliži čovjeku je Bog. Nitko drugi nije bliži od Boga. U Njemu živimo i krećemo se; neprestano smo u Njegovom naručju. Tako smo u mogućnosti u svakom dahu zazivati Ga nutarnjim vapajem: “Bože moj, gdje si Ti? Pomozi, požuri, pomozi mi, zaštiti me! Isuse moj, smiluj mi se!”
Naša je Panagia Majka milosrđa, izvor dobrote i Njezina milost posvuda iščekuje. Čim otvorite usta da je pozovete, ona žuri kao prava Majka. Stoga, nemojte se ustručavati pozvati je svakog trenutka i naći ćete nesebičnog pomagača i liječnika u svojim nevoljama.”
– Sveti Josip Isihast
“Ne boj se voljeti Mariju što možeš više, jer nikad je nećeš moći voljeti više nego što ju je volio Isus.”
Sv. Maksimilijan Kolbe
Priredio: Petar Salećić, izdavačka kuća Kyrios
