ŠVICARSKI EGZORCIZAM (3. dio): sv. Ivan Marija Vianney

Danas Katolička Crkva časti sveca zaštitnika župnika, svetog Ivana Mariju Vianneya, poznatijeg kao Arškog župnika.
O ovom velikom svecu se pratkički sve zna stoga pa neću pisati o njegovom životu, postoji mnogo bratskih/sestrinskih portala u Kristu koji su to uradili (i od srca preporučam da pročitate njihove članke ako niste upoznati s ovim velikim svecem).
Radije ću podijeliti nešto nepoznato/novo, odnosno izvadak sa egzorcizma s kojim sam prije godinu dana upoznao javnost, koji se dogodio u Švicarskoj na kojem je sudjelovalo 8 svećenika i koji nosi imprimatur. Na tom egzorcizmu zabilježeno je da su demoni, odnosno da je Belzebub o današnjem svecu (uza još neke stvari) rekao sljedeće… Ponavljam napomenu od prvog puta: nitko ne mora vjerovati ni riječi, ostavljam na osobnu prosudbu čitatelja.

B- Belzebub
E – Egzorcist

B: Potrebno je činiti žrtve, kao što ih je činio župnik Vianney iz Arsa. Molio je cijele noći kad je znao da u njegovom stadu ima ovaca koje uopće ne žive po Volji Božjoj. Sve je davao i sve žrtvovao.
Nije ni spavao u pravom krevetu. Često je znao satima moliti ispred Tabernakula… ponekad da bi spasio samo jednu jedinu dušu.
Došao je pod bijesne napade nas ostalih tamo dolje (pokazuje prema dolje), često zbog samo jedne duše… i to kad nije bio nimalo pametan i bijavši vrlo slab u teologiji i latinskom.
Današnji svećenici sami sebi govore: “Mi smo pametni, mi smo doktori, mi sve znamo bolje.” Ali u konačnoj analizi, to nisu stvari oko kojih Oni gore mare (pokazuje prema gore).
Njih (nap. prev. Nebo, odnosno Presveto Trojstvo, Bogorodica, sveci) ne zanima je li netko pametan, niti što ima u glavi, niti što zna o filozofiji i matematici. Prije svega, oni razmišljaju o ovome: je li on pravi pastir? Ide li tražiti svoje ovce, je li spreman dati život i sve što ima za svoje ovce? To je ono što Oni gore gledaju (pokazuje prema gore); i veliko je zlo danas što svećenici ovoga vremena više ne rade te stvari.
Trebalo bi ponovno propovijedati o župniku Arškom i o Katarini Emmerich, koja na postelji boli nije činila ništa osim što je trpjela i molila za Crkvu. To su učinili i mnogi drugi sveci. Padre Pio je mnogo trpio za Crkvu i za grešnike. S propovjedaonica treba proglašavati da je bolje posvetiti vrijeme nasljedovanju Krista, nego stjecanju doktorata.
Mora biti i takvih, istina je. Ali za većinu bi bilo bolje da ne studiraju filozofiju ili matematiku ili teologiju itd. Za mnoge bi bilo bolje provesti pola noći u molitvi i zazivanju Duha Svetoga; živjeti istinsko nasljedovanje Krista i marijanskog nauka svetog Grigniona de Montforta, na primjer: potpuno se pouzdajući u Presvetu Djevicu, u njezino Prečisto Srce i Presveto Srce Isusovo; gledati prema križu i učiniti točno ono što Oni gore žele (pokazuje prema gore). To bi bilo bolje nego satima mučiti se i učiti, samo da se ostavi dojam pred svijetom… Kako sam bio prisiljen to reći (viče!) Kako sam bio prisiljen to reći!

E: U ime… reci istinu!
B: Lenjin, otac ruske revolucije, je rekao da je bilo potrebno odreći se cijele noći i svog vremena za revoluciju… Ali mnogi svećenici čak i ne čine ono što nevjernici rade. Lenjin je znao što treba učiniti da bi revolucija uspjela. Svega se odrekao za to… Ali, Ona, Moćna Gospa, tjera me da kažem, današnji svećenici nisu više spremni žrtvovati se do kraja, i žrtvovati sve što imaju za narod.
Istina je da moraju računati s ovim: što se netko više žrtvuje, to se više borimo protiv njega. Tako je bilo svećeniku Vianneyju. Zapalili smo vatru u njegovoj sobi. Ali to nema nikakve veze, oni tamo gore me tjeraju da kažem (pokazuje prema gore). Unatoč svemu, Oni gore i Velika Djevica će pobijediti… a svećenici koji još uvijek prakticiraju pravo svećeništvo odnijet će neusporedivu pobjedu.

Nikakav doktorat, niti bilo koja druga titula, ne može se usporediti s dobrom svećenika koji još uvijek imaju pravo razumijevanje duša i pravo razumijevanje ljudi, i koji se znaju staviti na mjesto svakog čovjeka. Pitaju se: “Što bih drugo mogao učiniti da spasim te ljude? Koji je najbolji način propovijedanja? Što moram učiniti da ih vratim prakticiranju sakramenata?” Naravno, potrebno je u isto vrijeme da podjeljuju sakramente na pravilan način i po starom obredu, kako bi im se pridodao nebeski blagoslov. Ako ovo ne učine, moraju do nekog stupnja biti manje uspješni.
Nebo se mora zaraditi bolno. Krist je vršio pravo svećeništvo na najsavršeniji, najčistiji i najneusporediviji način; i Njegovi apostoli također. Nisu se pitali hoće li biti zatvoreni ili ubijeni. Nisu imali straha. Naši se svećenici, pak, boje da će izgubiti položaj ako ne budu činili upravo ono što mnogi biskupi govore iako to nije istina/ispravno – a to više nije poslušnost* kako to vide Oni gore (pokazuje prema gore).
Jer već smo morali reći da se sada više ne može poslušati u slučajevima kada zapovijed nije onakva kakva bi trebala biti… Ah! Ovo je ludost da smo bili dužni govoriti na ovakav način!
*(nap. prev. poslušnost ima granice, svećenici kao i laici imaju obvezu odbiti vjerske autoritete u slučaju da naučavaju i zapovjedaju nešto što je u suprotnosti s Pismom i Crkvenim Učiteljstvom odnosno “kada zapovjed nije onakva kakva treba biti”- na primjer kao što je trenutno slučaj u Njemačkoj.).

E: Može li se reći da je bolje slušati Boga nego ljude? U ime…!
B: Bogu se MORA više pokoravati nego čovjeku! Jesu li apostoli imali obzira prema ljudima, Rimljanima ili bilo kome drugom? Imali su hrabrosti. Otišli su u zatvor i predali se mučeništvu za Krista…

Gdje je, dakle, kod današnjih kršćana sakrament potvrde, znak Kristova vojnika, koji imaju na čelu? Katolici još uvijek nose taj znak – a svećenici imaju osim njega i znak svog svećeničkog posvećenja – i oni bi imali anđele da im pomažu. Zašto se svećenici ne mole svetim anđelima? Zašto ne zazivaju svoje zaštitnike sv. Petra i Pavla? Sve apostole i Crkvene naučitelje? Čemu bi ih sve mogli naučiti i kako bi ih mogli nadahnuti, samo da ih se zazove!
A prije svega zazivati i moliti Duha Svetog.

Apostoli se ničega nisu bojali i ništa im nije bilo previsoka cijena. Dijelili su sakramente ispravno i jako su ih poštovali. Tamo treba gledati – prema prvim apostolima… ne prema onima koji su došli kasnije, prema izoliranim skupinama koje uopće nisu živjele i nisu djelovale po uzoru na apostole. Ne smijete gledati prema prosječnom, negativnom, nego prema gore, prema najboljem i onome što su najbolji napravili. Ako to učinite, ne možete reći: dobro su radili ovi ovdje i ovi tamo… i više ne možete zamisliti da je sada to isto dobro. Ovo je monumentalna pogreška.

Ah! Kako smo mrzili ovog svećenika iz Arsa! Bili smo užasno bijesni na njega! Bio je toliko glup da nije znao ni latinski kako treba. Kako je uspio oteti toliku gomilu ljudi od nas – ljudi koji bi bez njega došli u pakao?

Ah! Bogorodica me prisiljava da kažem: “Kad bi barem bilo više svećenika kao što je ovaj Curé (župnik) Vianney!” Nije važan novac, ni imetak, ni inteligencija. Ono što se računa je ono što svećenici rade, kakvo je stanje njihove duše i način na koji provode volju Božju. To je ono što se računa, čak i ako bi oni bili najmanji među ljudima u očima svijeta i činilo se da nemaju značaja i da zauzimaju samo najniže položaje.
Puno su veći ti svećenici u očima Onih gore (pokazuje prema gore)… nego onaj koji nosi biskupsku mitru, ili kardinalsku kapicu, ili što god hoćete! Ah! Kako smo bili prisiljeni to reći!”

_____________________
Prvi izvadak “Koje knjige demoni ne žele da ljudi pročitaju” možete pročitati na linku
https://kyrios.hr/2021/12/18/1-svicarski-egzorcizam-koje-knjige-demoni-ne-zele-da-ljudi-citaju-van-svetog-pisma-i-katekizma/

Nastavak, odnosno drugi dio pod imenom “Sakramenti”
https://kyrios.hr/2021/12/18/2-svicarski-egzorcizam-sveta-pricest/
________________

Uredio: Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *