Danas sveta Katolička i Apostolska Crkva slavi blagdan najsvetijeg imena – ISUS.
Najveću pobožnost prema Isusovom imenu u Katoličkoj Crkvi imali su sv. Bernard iz Clairvouxa i sv. Bernadin Sijenski koja se sastojala od neprestanog ponavljanja molitve od samo jedne riječi- Isusovog imena: “Isus, Isus, Isus.” usput izvršavajući Pavlovu naredbu danu od Duha Svetog “molite bez prestanka!” dok je na istoku isto bilo prakticirano u drukčijoj formi odnosno “Gospodine Isuse Kriste (Sine Božji), smiluj se (meni grešnome)” također Kristocentričnoj umno-srčanoj strelovitoj molitvi poznatoj kao “Isusova molitva” čiju srž čini “ime iznad svakog imena” i molitva kroz Njegovo stalno ponavljanje riječima i mislima.
Svetac i Crkveni naučitelj, sveti Ivan Zlatousti o tome predivno govori još u prvim stoljećima:
“Sjećanje na Isusovo ime budi neprijatelja u bitku. Jer duša koja se sili moliti Isusovu molitvu može u ovoj molitvi pronaći sve, i dobro i zlo. Prvo može vidjeti zlo u dubini vlastitog srca, a tek onda dobro. Ova molitva može potaknuti zmiju na akciju, i ova je molitva može poniziti. Ova molitva može razotkriti grijeh koji živi u nama a ova ga molitva može iskorijeniti. Ova molitva može probuditi u srcu svu silu neprijatelja a ga ova molitva može pobijediti i postepeno iskorijeniti. Ime Gospodina Isusa Krista, dok silazi u dubinu srca, pokorit će zmiju koja upravlja svojim prostorima, te će spasiti i oživjeti dušu. Nastavite neprestano u ime Gospodina Isusa da srce proguta Gospodina i Gospodin srce i da ovo dvoje bude jedno. No, to se ne postiže u jednom danu, niti u dva dana, već su potrebne godine i mnogo vremena. Potrebno je mnogo vremena i rada da bi se istjerao neprijatelj i postavio Krist.
Tako se neprestano pridržavajte imena našega Gospodina Isusa Krista, tako da srce proguta Gospodina, a Gospodin srce, i to dvoje postaju jedno.”
..Kao i Katekizam Katoličke Crkve:
“KKC 2666 No, ime koje sadrži sve jest ime što ga Božji Sin prima pri
utjelovljenju: ISUS. Božje se ime ne može izreći ljudskim usnama;
no, uzimajući naše čovještvo Riječ Božja nam ga predaje te ga možemo
zazivati: »Isuse«, »JHVH spašava.« Ime Isusovo sadrži sve: Boga i
čovjeka i sav naum stvaranja i spasenja. Moliti »Isusa«, znači zazivati
ga, dozivati ga u nama. Jedino njegovo ime sadrži Prisutnost koju
označava. Isus je Uskrsnuli, i tko god zaziva njegovo ime, prima Sina
Božjega koji ga je ljubio i koji se predao za njega.
KKC 2667 Taj sasvim jednostavan zaziv vjere razvio se u molitvenoj tradiciji u raznim oblicima na Istoku i na Zapadu. Najobičniji oblik, koji su nam prenijeli monasi sa Sinaja, iz Sirije i s Atosa, jest: »Isuse Kriste, Sine Božji, Gospodine, smiluj se nama, grešnicima!« On povezuje kristološki hvalospjev iz Fil 2, 6-11 s vapajem carinika i slijepih prosjaka za svjetlom. Po njemu se srce usklađuje s bijedom ljudi i s milosrđem njihova Spasitelja.
KKC 2668 Zazivanje svetog imena Isusova najjednostavniji je put neprekidne molitve. Taj zaziv, često ponavljan od ponizna i pozorna srca, ne razmeće se »mnoštvom riječi« (Mt 6, 7), već »zadržava Riječ i donosi rod u ustrajnosti«.15 To je zazivanje moguće »u svako vrijeme«, jer ono nije posao uz neki drugi posao, već jedini posao, to jest ljubiti Boga, koji oživljuje i preobražava svako djelo u Kristu Isusu”
Ovdje ću navesti neke od najljepših misli o Isusovom imenu i pobožnosti prema Njemu iz istočne i zapadne Crkve kao i neka moćna svjedočanstva vezana za isto:
Istočni svetac, sv. Ivan Kronštatski: “U imenu Isusa Krista prebiva sam Krist u punini, Njegova duša i tijelo, ujedinjeni s Božanstvom.”
svetogorski svetac Josip Isihast:
“Nastavi izgovarati molitvu! Gospodine Isuse Kriste, smiluj se! Gospodine Isuse Kriste, smiluj se! To će te spasiti. Ime Kristovo obasjat će tvoj um (nus); ojačat će ti dušu; pomoći će ti u ratu protiv demona; kultivirati vrline; i postat će sve za tebe.”
“Djeco moja, molim vas, za ljubav Božju, nemojte prestati izgovarati molitvu našega Krista (op.ur. misli na gore spomenutu “Isusovu molitvu”, ne Očenaš), ni na trenutak. Usne bi vam trebale neprestano romoriti ime Isusa koji uništava đavla i sve njegove spletke. Vapite neprestano našem Kristu i odjednom, On će svim srcem požuriti da nam pomogne. Baš kao što se željezo ne može dohvatiti niti mu se može prići kad je usijano, ista se stvar događa s dušom onoga koji moli molitvu s Kristovim žarom . Demoni mu ne prilaze – a kako bi mogli? Jer ako se približe, izgorjet će Božanskom vatrom koju sadrži Božansko Ime. Tko moli, biva (pr)osvijetljen, a tko ne moli, potamni. Molitva je pružatelj božanske svjetlosti. Zbog toga svatko tko dobro moli postaje sav blistav i u njemu obitava Duh Božji.”
sv. Bernadin Sijenski: „Slavno Ime, milostivo Ime, Ime ljubavi i moći! Kroz tebe se opraštaju grijesi, kroz tebe se pobjeđuju neprijatelji, kroz tebe se bolesnici oslobađaju svoje bolesti, kroz tebe oni koji pate u kušnjama postaju snažni i radosni. Donosiš čast onima koji vjeruju, podučavaš one koji propovijedaju, daješ snagu teškim naporima, održavaš umorne.”
Inače, papa Franjo je u jednoj svojoj knjizi spomenuo Isusovu molitvu, napisavši: “Veliki svetac Ruske pravoslavne crkve Teofan Zatvornik (1815. – 1894.), razmišljajući o privatnoj molitvi koja se obavlja kod kuće, kaže da »Gospodin od nas traži malo, ali to malo treba doći iz srca. U ovom slučaju jedan jednostavan ’GOSPODINE SMILUJ SE’/ GOSPODI POMILUJ može biti dovoljan« (Papa Franjo, knjiga “Molitva: Dah novog života”) što podsjeća na odgovor na pitanje svetog Makarija Velikog (300-391.g) kada je upitan kako moliti gdje je odgovorio: “Za molitvu nije potrebno mnogo riječi, potrebno je samo reći:”Gospodine, kako Ti želiš i kako znaš, smiluj mi se.”
sv. Bernard Sijenski također u jednoj propovijedi predivno kaže:
“Slatko Isusovo Ime proizvodi u nama svete misli, ispunjava dušu plemenitim osjećajima, jača krepost, rađa dobra djela i hrani čiste naklonosti. Sva duhovna hrana ostavlja dušu suhom, ako ne sadrži ono prodorno ulje, Ime Isus. Kad uzmete olovku, napišite Ime Isus: ako pišete knjige, neka Isusovo Ime bude sadržano u njima, inače za mene neće posjedovati šarm ili privlačnost; možete govoriti ili odgovoriti, ali ako Isusovo ime ne zvuči s vaših usana, vi ste bez razgovora i bez šarma. Isus je za mene med u ustima, svjetlost u očima, plamen u našem srcu. Ovo je Ime lijek za sve duševne bolesti. Jeste li zabrinuti? Mislite samo na Isusa, govorite samo Ime Isusovo, oblaci se razilaze i mir se spušta s neba. Jeste li pali u grijeh? Tako da se bojiš smrti? Zazovite Ime Isusovo i uskoro ćete osjetiti kako se život vraća. Nijedna zatajenost duše, nikakva slabost, nijedna hladnoća srca ne mogu se oduprijeti ovom svetom imenu; nema srca koje se neće smekšati i otvoriti u suzama na ovo sveto ime. Jeste li okruženi tugom i opasnošću? Zazovite Ime Isusovo i vaši će strahovi nestati.
Nikada još nije postojalo ljudsko biće u hitnoj potrebi, na rubu nestajanja (propadanja) koje je zazvalo ovo Ime koje pruža pomoć i nije bilo snažno održano.
Dano nam je za liječenje svih naših nevolja; ublažiti naglost bijesa, ugasiti oganj osvajanja, pobijediti ponos, ublažiti bol naših rana, nadvladati žeđ srebroljublja, tihe senzualne strasti i želje niskih užitaka. Ako u mislima zazovemo Isusovo ime, ono donosi pred nas Njegovo najkrotko i ponizno srce i daje nam novo znanje o Njegovom najljubaznijem i najnježnijem suosjećanju.
Isusovo je ime najčišće, najsvetije, najplemenitije i najslađe ime, Ime svih blagoslova i svih vrlina; to je Ime Bogočovjeka, same svetosti.
Misliti na Isusa znači misliti na velikog, beskonačnog Boga koji nam je, davši nam svoj život kao primjer, pružio potrebno razumijevanje, energiju i pomoć kako bismo ga mogli slijediti i oponašati u našim mislima, sklonostima, riječima i radnje. Ako Isusovo ime dosegne dubinu našega srca, tamo ostavlja nebesku krepost. Kažemo, dakle, s našim velikim učiteljem, svetim apostolom Pavlom: Ako tko ne ljubi našega Gospodina Isusa Krista, neka mu bude anatema!”
Ime Isusovo je pomoć umorne duše. “Svaki put kad se sjetite Imena Isusova, ne osjećate li kako se vaša snaga ponovno rađa?” Tko nam vraća um poput ovog sjećanja? Tko popravlja naša umorna osjetila, ponovno potvrđuje naše vrline, vitalizira naša dobra i iskrena djela, vraća toplinu našim čistim naklonostima koliko i On ?
. . . Neka Isusovo Ime uvijek bude stavljeno u vašu dušu, uvijek u vašim rukama: u njemu ćete pronaći lijek za svoju tromost, lijek za ispravljanje svojih zlih djela i podizanje onih nesavršenih, lijek za čuvanje svojih osjetila od kvarljivosti i izliječiti ih ako postanu pokvareni…”
A sv. Toma Akvinski:
“Snaga imena Isusova je velika i višestruka. Ime Isusovo je utočište pokornika, olakšanje bolesnika, pomoć u borbi, naš oslonac u molitvi jer nam zadobije oproštenje grijeha, milost spasenja duše, pobjedu u napastima, jakost i povjerenje da ćemo zadobiti spasenje”
sv. Grgur iz Nise je u pismu Nemesiu pisao o pobožnosti imenu Isusovu i čudima koja su se događala na zazivanje tog imena. I svetačka kasnija tradicija svjedoči o važnosti i širenju pobožnosti imenu Isusovu.
Papa Grgur X bulom od 21. 9. 1274. potiče bl. Ivana iz Vercellia, generalnog upravitelja otaca dominikanaca da se taj red zauzme za širenje pobožnosti Imenu Isusovu. Oci dominikanci su se trudili propovijedanjem i pisanjem, a u mnogim Crkvama su podigli oltare na čast imenu Isusovu sa prikazom obrezanja u hramu.
Franjevački izvori govore da je i sv. Franjo Franjo gajio pobožnost imenu Isusovu do te mjere da mu se je na spomen tog imena znalo lice ražariti.
„Ime Isusovo, Isusova molitva, kažu sveti Oci, bočica je smirne.
Otvorite je, nagnete je i smirna se izlije ispunjavajući sobu mirisom.
Vapite: ‘Gospodine Isuse Kriste’, a miris Duha Svetoga odiše svim osjetilima i svim stanicama vašeg tijela; dobivate ‘miraz Božanskog Duha`.”
-Blaženi starac Aimilianos iz Simonopetre
“Isusova molitva djelo je zajedničko anđelima i ljudima. Ovom molitvom ljudi u kratkom vremenu dostižu život anđela. Molitva je izvor svih dobrih djela i vrlina i tjera mračne strasti daleko od čovjeka.
U kratkom vremenu čini čovjeka sposobnim steći milost Duha Svetoga.
Usvojite je, i prije nego što umrete, steći ćete anđeosku dušu. Molitva je božansko veselje. Nijedno drugo duhovno oružje ne može tako učinkovito obuzdati demone. Opekne ih kao što vatra spali fitilj. “
sveti Pajsije Svetogorac
Dvije istinite priče o pobožnosti prema Isusovom imenu/Isusovoj molitvi:
1. Isposnik (asket) sa Svete Gore (Atos, Grčka) poslao je svog učenika da proda njihov ručni rad u Karyesu. Tamo je pokornik čuo u Protatou lijepe napjeve i himne.
Po povratku kaže svom starješini:
“Starješino, imam misao: Mi ovdje u pustinji ne slavimo Boga, ne radimo ništa. Pogledajte kako tamo slave Boga pjevanjem i hvalospjevima. Mi ovdje samo molitvenim konopom govorimo “Gospodine Isuse Kriste, smiluj se. “
Vidoviti i mudri starješina kaže tada svom učeniku:
“Odimo, dijete moje, da vidimo kako se oci tamo mole.”
Kad su stigli u Karyes, ušli su u Crkvu, u vrijeme kada se obavljala liturgija, uz pjevanje i hvaljenje. Tada je starac počeo mentalno moliti i tražiti od Boga da dadne odgovor na misli svog učenika.
Odjednom, i dok je diskretni starješina bio uronjen u svoju unutarnju i tajnu molitvu, snažan potres naglo udari! Crkva je bila uzdrmana. U tom trenutku pjevači odmah prestanu s crkvenim pjesmama i sa strahopoštovanjem počmu glasno i jednoglasno govoriti: “Gospodine Isuse Kriste, smiluj se!”
Čim je potresanje završilo, prestravljeni učenik reče svom smirenom i prosvijetljenom starješini:
“Oče, hajdemo, odimo svom mentalnom duhovnom radu, svome miru, u našu kolibu! To Bog želi od nas!”
S neizrecivom unutarnjom radošću, hvalom i zahvalom Svemilosnom Bogu, koji je na taj način poučio njegovo duhovno dijete, stariješina se zaputi sa svojim učenikom u njihovu ćeliju…”
I druga o gavranu i Isusovoj molitvi; ovu je priču podijelila sveta monahnija Makrina u jednoj svojoj knjizi, gdje piše:
“Ispričat ću vam o starješini koji je imao vranu u svojoj ćeliji. Starješina bi cijeli dan molio u svojoj ćeliji “Gospodine Isuse Kriste smiluj se” a vrana slušajući to po cijele dane je usvojila istu naviku i također počela govoriti. Jednog dana, prozor je bio otvoren i vrana je izletjela. Dok je letjela, starac je čuo kako izgovara Isusovu molitvu. U jednom trenutku sokol je nasrnuo na vranu. Međutim, čim je čuo vranin glas koji govori “Gospodine Isuse Kriste smiluj se” pobjegao je.
Ptica uopće nije imala smisla za Božju milost, ali zato što je izgovarala Božje ime, sokol se uplašio prići i ubiti je. Koliko će nas, onda, milost Božja čuvati i posvećivati kad izgovoravamo ovu molitvu?
Milost Duha Svetoga je u nama i može djelovati u nama čak i ako je ne razumijemo; molitva radi svoje. “Gospodine Isuse Kriste smiluj se” – Reći ćemo molitvu i u jednom će nas trenutku Bog zasjeniti. Bog je nadničar. Neće nas ostaviti u oskudici.
Krotkost, poniznost i božanska utjeha doći će od Boga, a božanska blaženost stići će nam i pomoći. Što god mogli imati, bilo iskušenja ili slabosti, nemoguće je da nas Božja milost ne zasjeni jer kada jedan izgovori Božje ime, ono sve blagoslovi. Božje ime djeluje u našoj duši na isti način na koji snažni lijekovi i okrepljujuća hrana jačaju naša tijela.”
Moljenje Isusove molitve/pobožnosti Isusovom imenu ispunjava također i Svetopisamsko obećanje: “Misli na njega na svim putovima svojim; i On će ti ravnati staze.” Mudre izreke 3, 6
A psalmist kaže :
“Pogani me okružiše:
IMENOM ih Gospodnjim uništih.
Opkoliše me odasvud:
IMENOM ih Gospodnjim uništih.
Opkoliše me poput pčela,
ubod im žeže kao trnje zapaljeno:
IMENOM ih Gospodnjim uništih.” (Ps 118)
U 15om. Stoljeću vatreni franjevački propovjednik sv. Bernardin Sijenski i njegov učenik sv. Ivan Kapistran propovjedali su o svetom Imenu Isusovom. Vidjevši kako nose IHS monogram i propovjedaju o njegovoj moći, papa Martin V se znatiželje radi pridružio njihovoj procesiji sa tablom na kojoj je bio spomenuti monogram. I prisustvovao je mnogim izlječenjima koja su se tad dogodila u najsvetijem Isusovom imenu. Vidjevši na svoje oči čudesa, papa Martiv V je odobrio ovu pobožnost.
Prvu bratovštinu Presvetog imena Isusova utemeljio je pater Andrea Diaz, dominikanac 1432. u Lisabonu u Portugalu. Utemeljenje bratovštine je povezano uz veliku kugu koja je harala gradom.
Pobožni pater Diaz je inzistirao na javnom štovanju imena Isusova na istoimenom oltaru kako bi Bog zaustavio smrtonosnu bolest. Nakon gorljive propovijedi o snazi imena Isusova 20. studenog p. Diaz je blagoslovio vodu i pozvao prisutne da je odnesu oboljelima. Svi oboljeli koji su dodirnuli vodu odmah su ozdravili. Cijeli grad se pokrenuo i u nekoliko tjedana kuga je prestala. Taj čudesni događaj je bio povod za osnivanje bratovštine Presvetog imena Isusova koja se brzo širila ne samo u Portugalu nego i u cijeloj Crkvi. Mnoge pape su bratovštini udijelili posebne oproste i odobrili razne pobožnosti na čast imena Isusova. Tu priču sam već podijelio pa da podijelim i ovdje:Za vrijeme vladavine kralja Ivana I, u Portugalu je izbila smrtonosna epidemija.
Kuga je poharala cijelu zemlju a najviše grad Lisabon. Tisuće i tisuće muškaraca, žena i djece bilo je mrtvo. Ljudi bi ujutro ustali a navečer bi bili mrtvi. Neki su umrli za stolom usred jela, neki nasred ulice. Svećenici, doktori i ostali su umrli u tolikim brojevima da je ostala samo nekolicina za pomoć umirućima i pokapanju mrtvih.
Psi lutalice su lizali krv s mrtvih i jeli njihovo meso nakon čega bi i oni uginuli. Oni koji su mogli pobjeći iz grada napravili su to, u tisućama. Zrak je bio otrovan, sve se činilo izgubljenim.
Među najmukotrpnijim pomagačima bolesnima bio je Frei Ande Dias, dominikanski biskup, tadašnji stanovnik Lisabona.
Radio i pomagao je cijeli dan do kasno u noć.
Nadahnut Duhom Svetim, stavio je svo pouzdanje u ime iznad svakog imena, u ime ISUSA KRISTA, Gospodara i Boga kojem je služio i prema čijem je imenu njegovao veliku pobožnost.
Zapalio je srca ne samo onih koji su bili zdravi već i bolesnima i umirućima s ljubavlju i pouzdanjem u Sveto Ime.
Rekao je ljudima da konstatno ponavljaju: “Isus, Isus, Isus”
Naredio im je da napišu na kartice Isusovo ime i da ih nose u džepovima, prikucaju na vrata kuće i u svaku sobu u njihovim domovima. Potom ih je sve pozvao u veliku Crkvu svetog Dominika gdje je služio svečanu Misu na čast svetog Isusovog imena i propovjedao o njemu velikim žarom i elokvencijomo Njegovoj moći.
Blagoslovio je velike količine vode u Isusovo ime i rekao ljudima da njome poškrope one koji su bolesni, da umoče rupce vodu i njima obrišu čela umirućih na ulicama i da ih ponesu kod kuće. Obećao im je da ako zazovu ime Isusa sa vjerom i upotrijebe ovu blagoslovljenu vodu, Isus u svom beskonačnom milosrđu će ih osloboditi ove smrtonosne kuge (pandemije).
Građani su poslušali biskupa i u samo nekoliko dana kuga je potpuno nestala.
Vijesti o ovom nevjerojatnom čudu su se ubrzo proširile cijelom zemljom. Ubrzo je cijeli Portugal zazivao Isusovo ime, koristio blagoslovljenu vodu, napisao Isusovo ime na vrata svojih domova i soba i u nevjerojatno kratkom vremenu cijela zemlja je bila oslobođena od jedne od najsmrtonosnijih nevolja koje je ikad iskusila.
Sv. Ignacije Loyolski je usvojio simbol imena Isusova IHS, i on se nalazi na prvoj stranici konstitucija družbe Isusove koje je svetac napisao. Oko simbola IHS sv. Ignacije je napisao: «Samo je u tom imenu sigurno spasenje». tako je i Družba Isusova u povijesti katoličke Crkve odigrala značajnu ulogu u širenju ikonografije i pobožnosti imenu Isusovu. U Rimu na stropu možda najpoznatije isusovačke crkve u svijetu Al Gesủ nalazi se freska trijumf imena Isusova.
Iako se ime Isusovo štovalo od prvih vremena kršćanstva tek u 14-tom stoljeću je počelo javno liturgijsko štovanje imena Isusova. Papa Clemnet VII 1530. je franjevačkom redu odobrio molitvu službe čitanja imena Isusova. Papa Inocent XIII je dekretom od 12. 6. 1723. na cijelu crkvu proširio slavljenje blagdana Imena Isusova koji se nakon nekoliko pomicanja u kalendaru bio ustalio na datum 2. 1. svake godine. U naknadnim promjenama liturgijskog kalendara blagdan je bio ukinut da
bi sv. Ivan Pavao II ponovno uvrstio Ime Isusovo u liturgijski kalendar 3. 1. kao neobavezan spomendan.
Apostol ljupkog imena Isusova, bl. Henrik Suzon, piše o sebi u 3 licu:
“Sluga vječne Mudrosti je jedanput iz mjesta na visini sišao prema Aqisgranu, Gospi u svetište. Kada se vratio, Gospa se ukazala jednoj svetoj osobi i rekla: «Vidiš sluga mog Sina je došao i sa željom nosio slatko ime Isus posvuda, kao što su to nekada činili učenici, i kao što su oni željeli da ga svi ljudi po vjeri upoznaju, tako on ulaže sve napore kako bi upalio novom ljubavlju isto ime Isus, u svim srcima u kojima je ljubav ohladnjela. Zato će s učenicima nakon smrti zadobiti vječnu nagradu».
Zatim je ta sveta osoba motrila Gospu i vidjela da u ruci ima prekrasnu svijeću koja je tako divno gorjela da je osvjetljavala cijeli svijet, a svugdje unaokolo svijeće je bilo napisano ime Isus.
Tada je Gospa rekla toj osobi: «Vidiš, ta svijeća koja gori označava ime Isusovo, jer ono uistinu osvjetljava sva srca koja pobožno prihvate njegovo ime, časte ga u sebi nose sa željom. Moj Sin je izabrao slugu kako bi po njemu u mnogim srcima zapalio ljubav prema svome imenu i pomoći im da dođu u vječno blaženstvo».
Budući da je sveta kćer, ovdje spominjana, na razne načine primijetila da njen duhovni otac ima veliku pobožnost i živu vjeru u ime Isusovo, da ga je nosio u svom srcu, i ona je zadobila posebnuljubav i iskrenu pobožnost prema imenu Isusovu, te je od crvene svile u obliku IHS željela potajno na sebi nositi. Napravila je bezbroj uzoraka te je molila slugu ga ih položi na svoje srce te ih je slala posvuda s Božjim blagoslovom svojim duhovnim kćerima. I bilo joj je objavljeno da će Bog sve koji sobom nose ime Isusovo i mole svaki dan njemu na čast jedan Oče naš blagosloviti i udijeliti
im milost u času smrti.”
Završit ću ovo nedostojno izlaganje veličine Isusovog imena s mišlju velikog i uskoro službeno svetog Efrema Filotejskog:
“Što može biti ljepše nego moliti Krista u svakom trenutku i zazivati Njegovo Sveto Ime svojim smrtnim usnama? Postoji li veće časti od ove? U riječima `Gospodine Isuse Kriste smiluj se!` sadržana je sva naša vjera.”
Gospodine ISUSE Kriste smiluj se. ISUS, ISUS, ISUS.. ✝🧎♂️
__________________
Petar Salečić, izdavačka kuča Kyrios
